Samir Mehinović – svestrani sportista

Izvor: Oslobođenje Pregledano: 10 Postavljeno

Ovaj četrdesettrogodišnji Kakanjac je svestrani sportista. Pored brojnih medalja sa OKI ‘‘Kakanj 92‘‘ Samir je i bronzani sa kantonalnog takmičenja u kuglanju, atletski prvak ZDK iz 2000. godine u atletskom višeboju za invalide. Na nedavno održanom takmičenju u Kragujevcu Samir je osvojio i medalje u powerliftingu i arm wrestlingu.  

Zid sobe Samira Mehinovića, četrdesettrogodišnjeg Kakanjca od prije nekoliko dana krase dvije nove medalje. Ne nedavno održanom Drugom otvorenom prvenstvu Srbije u Kragujevcu za osobe sa invaliditetom Samir je osvojio zlato u powerliftingu do 107 kg, dok je u Arm Wrestlingu (obaranju ruke) osvojio srebro. Turnir je bio međunarodnog karaktera budući da su pored takmičara iz Srbije i BiH nastupali i takmičari iz Makedonije i Rusije.Ove discipline bi trebale biti zvanične i na narednim paraolimpijskim igrama.



Samir Mehinović je rođen 8. oktobra 1974. godine u Kaknju. Već kao šestogodišnjak nakon saobraćajne nesreće ostao je bez desne potkoljenice i od tada je 70% invalidna osoba. Ipak to ga nije sputavalo da se obrazuje kao svi njegovi vršnjaci u to vrijeme. Istina u startu nije išlo sve tako sjajno. Odmah nakon saobraćajne nesreće i amputacije upućen je na reamputaciju u Zenicu, a potom nakon dvanaest mjeseci provedenih u bolničkoj postelji na savjet zeničkih ljekara je prebačen u Banja Luku u Zavod za rehabilitaciju i fizikalnu medicinu ''Dr Miroslav Zotović'' koja je u to vrijeme bila najbolja ustanova tog tipa u državi.



''To je bio najteži period mog života. Daleko od kuće, ponovo sam učio hodati i pokušao se adaptirati na novi život'', rekao je Samir Mehanović.



Nakon godinu dana u Banja Luci Samir se vratio u rodni Kakanj i tada je započeo novi život budući da je tada bio jedini ''amputirac'' od mlađih sugrađana. Završio je osnovnu, a potom i srednju ekonomsku školu bez ikakvih poteškoća u ''normalnim'' okolnostima.



Iako invalidno lice oslobođeno vojnog roka samovoljno se prijavio u redove Armije R BIH



Po završetku srednje škole izbija agresija na našu zemlju, a Samir je samovoljno otišao u komandu Armije R BiH i prijavio se da rame uz rame sa svojim Kakanjcima brani domovinu iako je kao 70% invalid bio oslobođen vojnog roka.



''Kao invalidna osoba bio sam oslobođen vojnog roka, ali ja sam želio da dam svoj doprinos u odbrani moje države, moje drage BiH'', kaže Samir.



Na čuđenje mnogih Samir je postao vojnik-kuhar i tako u vojsci ostao više od dvije godine. Na taj period svog života četrdesettrogodišnji Mehinović je itekako poseban, kao i njegovi najbliži koji su mu bezrezervna podrška cijelog života.



Prvi sportski ''koraci''



Krajem agresije na našu zemlju u Kaknju se u januaru 1995. godine formira klub sjedeće odbojke ''Odbojakši klub invalida Kakanj 92''. Pošto je jako volio sport, a bio je uskraćen za bavljene istim pristupio je novoformiranom klubu, ali i disciplini koja je bila nova na ovim prostorima. Želja za mentalnim oporavkom, ali i normalnim životom u Samiru se javila još u osnovnoj školi, a pronašao je u praćenju sporta.



''Pratio sam razne sekcije i takmičenja i pomalo bi se kao dijete igrao loptom kada bi mi se za to ukazala prilika i to u Sali škole gdje je moja majka radila kao prosvjetni radnik. Pojavom sjedeće odbojke u Kaknju moj život se u potpunosti promijenio'', kaže sa oduševljenjem naš sagovornik.



Klub OKI ''Kakanj 92'' postoji više od 22 godine, a Samir je odigrao sve zvanične utakmice u klubu, kao i one prijateljske i turnirske, a za vrijeme svoje sportske karijere je propustio samo tri treninga i to onda kada je njegov otac ''preselio'' na drugi svijet. Ovo je podatak koji sam za sebe dovoljno govori koliko je ovom momku bitan sport i koliko je sport uticao na njegov život. Sportom se namjerava baviti sve dok mu to zdravstveno stanje bude dozvoljavalo i Samir kaže kako želi biti uzor ali i podrška mladim igračima u klubu koji žele nastaviti njegov put, a Samir mladima itekako može biti uzor, jer nema poroka, ne pije, ne puši, a kaže kako je jedino ovisnik o sportu i prirodi, kao i dobroj muzici i vožnji bicikom.



Odbojkaški uspjesi



Samir Mehinović je dugogodišnji kapiten odbojkaškog kluba invalida ''Kakanj 92''. U gotovo 23 godine igračke karijere odigrao je sve zvanične utakmice za klub, kao i one prijateljskog tipa i turnirske. Propustio je samo tri treninga. Prošao je kompletne pripreme sa najtrofejijom bh reprezentativnom selekcijom – reprezentacijom BiH u sjedećoj odbojci 1996. i 1998. godine, ali se nije našao među 12 odabranih igrača za takmičenje. Sa reprezentacijom ZDK je u Nimbergu 2004. godine osvojio turnir, dok je dvije godine prije toga osvojio drugo mjesto u Superkupu Evrope u mađarskoj Tatabanji. Kratak period proveo je i u OKI ''Zenica 92'' sa kojim je u norveškom Kristiansadu u ligi evropskih šampiona osvojio treće mjesto 1996. godine.



Svestrani sportista i muzički kolekcionar



Pored odbojkaških uspjeha, te medalja sa nedavno održanog takmičenja u Kragujevcu Samir je prvak ZDK u atletskom višeboju iz 2000. godine (trčanje na 100 metara i bacanje koplja). U martu ove godine osvojio je i treće mjesto u kuglanju na Kantonalnom takmičenju, a bavi se još i streljaštvom. Dva puta je proglašen najboljim invalidnim sportistom Općine Kakanj, 2004. i 20009. godine.



''Dva puta sam proglašen za najuspješnijeg sportistu grada Kaknja u invalidskom sportu i to mi je najdraže priznanje od svih uspjeha i nagrada u sportu za više od dvije decenije bavljenja sportom'', ističe Mehinović.



Mehinović je i muzički kolekcionar, u svojoj fonoteci ima preko 200.000 pjesama.



''Muzika mi je mnogo pomogla u mojoj rehabilitaciji, posebno u vrijeme kada nije bilo sporta za invalidne osobe'', kaže Mehinović.


Bilo koji sportski sadržaj u Kaknju je nemoguće zamisliti bez prisustva ovog momka koji u slobodno vrijeme ne propušta ni sportske sadržaje na TV-u.



Iako uspješan sportista i uzoran mladić Mehinović je nezaposlen



Da i ova priča nema ''happy end'' pobrinula se i ovaj put država, društvo, pa i politika. Brojni sportski podvizi, medalje i uspjesi nisu pomogli Mehinoviću da pronađe posao od kojeg će da živi, a na koncu i da se skrasi i osnuje porodicu. Danas ovaj četrdesettrogodišnjak živi zajedno sa majkom i jedini izvor prihoda je 326 KM majčine penzije.



''Pored svega što sam dao svojoj domovini, pa i gradu Kaknju iako imam završenu redovnu školu ja sam nezaposlen i bez ikakvih izvora prihoda. Mnogi su obećavali mnogo sve ove godine, ali nikada mi niko konkretno nije ponudio da radim bilo šta kako bi sebi obezbjedio egzistenciju'', razočarano kaže Mehinović na kraju našeg razgovora.



Samir Mehinović je kratko vrijeme radio u diskoteci, ali i kao tonac na Radio Kaknju, honorarno naravno i kaže ne bi birao posao koji je u stanju fizički da obavlja. Radio je duže vrijeme i u dvije privatne firme PVC stolarije. Nadamo se da će se neko javiti i ponuditi posao ovom momku koji je toliko mnogo dao ovoj državi, ali i gradu, a kojem je tako malo potrebno da bude sretan i nasmijan, pravi prijatelj svakom Kakanjcu.



Edis Škulj/Sport1.ba



nastavi čitati...

Prijavi se Od ovog trenutka čitaj samo ono što želiš! Ime i prezime
E-mail

ili
Facebook prijava
Registruj se Od danas čitaj pametnije! Email
E-mail

ili
Facebook prijava
Prilikom registracije prihvataš uslove korištenja i pravila o privatnosti. Uslovi korištenja.
Kontakt Popuni formular i kontaktiraj nas. Ime i prezime E-mail
Title Category
Message