back to top

Muhamed efendija Lugavić – veliki učenjak i još veći čovjek

Muhamed efendija Lugavić je čovjek koji je svojim radom i trudom u svakom aspektu života pomagao Tuzli i Tuzlacima.

Obrazovanje i mlade godine

Efendija Muhamed Lugavić rođen je 1946. godine u Lugavijama u porodici koja je bila veoma religiozna. Muhamed je prihvatio religioznost, te sa 11. godina odlazi u Sarajevo kako bi upisao Gazi Husrev-begovu medresu. 1965. godine završava svoje obrazovanje u medresi, te se zaposlio u džamiji Hajrija u Vlasenici. Muhamed je brzo morao da napusti ovaj posao zbog toga što je bio obavezan da odsluži vojni rok. Ubrzo nakon povratka iz vojske Muhamed je dobio posao kao imam Šarene džamije u Tuzli.

muhamed efendija lugavić

Kako su godine tekle Muhamed je bio željan znanja zbog toga upisuje Filozofski fakultet u Bagdadu gdje završava šerijatsko pravo i arapski jezik. Pri povratku u rodnu Tuzlu i BiH, Muhamed je bio veoma poštovan, otišao je kao mladi imam, a vratio se kao iskusni učenjak. U Tuzli je bio glavni imam Gazi-Turalibegove (Poljske) džamije, zatim glavni imam Medžlisa IZ u Tuzli, te imam Čaršijske džamije. Napisao je dvije knjige, a bio je biran na mnoge visoke funkcije kako u Tuzli, BiH i SFRJ.

Teška ratna vremena

Efendija Muhamed Lugavić je postao poznat u cijelo BiH kobne 1995. godine nakon najteže historijske katastrofe koja je zadesila Tuzlu, kada se na Kapiji ugasio 71. mlad i neproživljen život. Mnoga pitanja su tada postavljena. Kako i gdje sahraniti tu djecu? Kako izvršiti posljednji ispraćaj toj djeci? Podijeliti ih i sahraniti svakog po njegovoj vjeri ili obaviti dženazu/sahranu na jednoj lokaciji da i u vječnosti budu skupa kao i u životu?

muhamed efendija lugavić – veliki učenjak i još veći čovjek

Kako bi se sve zakomplikovalo rat je i dalje bjesnio i nije bilo naznaka da brzo prestaje. Svi su bili zabrinuti zbog okupljanja većeg broja ljudi kako ne bi došlo do slične katastrofe. Tada se Muhamed efendija Lugavić zajedno sa fra Petrom Matovićem založio za zajednički ukop svih nastradalih na jednom mjestu uz klanjanje i uz molitve. Kako bi se izbjegle druge tragedije dženaza je obavljena tajno u 4. sata noću, a prisustvovali su joj samo pozvani. Zbog ovakvog čina Muhamed ef. Lugavić je smijenjen sa funkcije glavnog Imama Medžlisa IZ u Tuzli, a penzionisan je 6 godina kasnije.

Efendija Muhamed Lugavić ostat će sigurno upamćen zbog ovih riječi: „„Grad Tuzla, i ljudi u tom gradu, primili su me raširenih ruku. Tu se ljudi ne dijele ni po vjeri ni po naciji. Kao dijete, petkom sam išao sahat i po-dva do džamije u Priluku da klanjam podne. Sjećam se, kada sam prvi put pošao na džumu moj djed, hadži Šaban Lugavić, pozvao me je i ovako mi rekao: dobro me slušaj, sine.

Put kojim ideš jednim dijelom prolazi kroz šumu. Tamo ima jedna kuća u kojoj živi jedan Nikola. Ako ga sretneš, nemoj da se šališ da ga prođeš a da ga ne pozdraviš. I to ćeš ga pozdravit´ sa -Pomože Bog- a on će ti na to odgovorit´ nešto što ti moraš dobro zapamtit´. I ako te bude pit´o čiji si – reci mu“.

spot_img

DRUGI UPRAVO ČITAJU