-“Moji tragovi su promijenili način poezije u nekim ruralnim mjestima i potakli na zajedništvo i mir kao solucija vječnosti” – Maid Čorbić
Maid Čorbić je tuzlanski pjesnik, rođen 1999.godine. Njegova poezija je prevedena na niz svjetskih jezika i sudjelovao je na mnogobrojnim natjecanjima. Mnoga njegova djela objavljena su u svjetskim antologijama i časopisima. Također, sudjelovao je u raznim volonterskim angažmanima.
Koji je to momenat bio kada je zapažen vaš kreativan način izražavanja?
“Momenat koji je bio zapažen u svijetu književnosti, jeste onda kada sam postao DGYPA u World Literature Peace Forum And Humanity (WLFPH) i 44 svjetski autor koji je predstavljao svoju državu pune tri godine. Putovanje je počelo u osnovnoj školi, gdje su profesori prepoznali moj pisani trag i usmjeravali me na kantonalna takmičenja, a kasnije kroz razna takmičenja i mnogobrojne antologije svijeta i regiona.”
Možete li nakon dugogodišnje posvećenosti poeziji, odrediti šta ona predstavlja za vas?
“Poezija je način sublimacije misli i želja kroz prizmu osjećanja protkana kroz papir ili pak usmenim putem. Jednostavno poezija je način života i oslobađanje novih tematika unutar jednog okruženja, čineći svijet boljim mjestom za život.”
Vaš rad je višestruko nagrađivan, šta izdvajate? Šta smatrate svojim najvećim postignućem do sada?
“Najveće postignuće jeste Mili Dueli koji su po meni otvorili put pisanoga traga te naravno BigBang takmičenje gdje sam na kantonalnom po izboru žirija osvojio prvo mjesto 2021 godine. Mnogo uspjeha je iza mene, ali ova dva su najznačajnija koja su mi promijenila način stvaranja poezije i otvorila put novim prijateljstvima.”
Pokretač ste antologije “Mirom protiv rata”, da li nam možete reći nešto više o tome?
“Pokretač sam antologije “Mirom protiv rata” koja je okupila kako balkanske tako i internacionalne autore iz Amerike i Izraela pa čak i Rusije. Antologija je sačinjena uz poruku da rat nije rješenje stvari te da mirom možemo spriječiti nove eskalacije i sukobe .
Besplatna PDF kopija uz diplome je bila podijeljena elektronski svim učesnicima konkursa.”
Na koji način ste poezijom uticali na ljude i podsticali ih da razmišljanju o miru u svijetu?
“Kao osoba koja je veoma popularna, svi moji tragovi su uticali pozitivno na druge pisce koji su tražili savjete o radovima i načinima pisanja te neke forme u stranim takmičenjima kako se stvaraju. Moji tragovi su promijenili način poezije u nekim ruralnim mjestima i potakli na zajedništvo i mir kao solucija vječnosti.”
Osnivač ste internacionalnog konkursa “Pisano pero”, da li nam možete reći nešto više o njegovom sprovođenju?
“Da, osnivač sam i konkursa “Pisano Pero” koje je brojalo 104 takmičara i koje je bilo internacionalnog karaktera. Pobjednička država je bila Montenegro (Crna Gora). Segment takmičenja je bila poezija, proza, haiku ili aforizam, te svi radovi su objavljeni u PDF izdanju besplatno.”
Kažu da je svim pjesnicima pri nastajanju pjesama izvor ljubav, da li to važi i za vas?
“Prilikom stvaranja mojih tragova, te kao autor koji širi ljubav oko sebe, inspiracija je uvijek zaljubljenost i rastanci. Ponekada u mojim radovima se pronalazi erotika i osjećaj senzibiliteta, jer kao izvor često posluže situacije iz okruženja. Danas je ljubav zapravo jako čudna i nažalost nepostojana. Također s ljubavlju povezujem misaone pjesme koje se sukobe sa odgovorima o problemima u odnosu ili braku.”
Kako vidite ulogu pisane riječi danas među mladima?
“Mnoge mlade osobe čitaju knjige što me puno raduje, ali mnogi od njih ne žele da svoje radove šalju na konkurse. Položaj mladih prema umjetnosti je veoma mizeran jer im se ne daje ogroman prostor za stvaranje i oslobađanje fobije od umjetnosti, kao vid dara od Boga.”
Kada se osvrnete, kako vidite svoj dosadašnji pisani trag, šta biste poručili budućnosti pisane riječi?
“Uvijek budite ono što jeste i nikada ne odustajte od svog traga. Jer uvijek postoje prave osobe koje će da pogledaju taj rad i dati iskren savjet. Ne treba se bojati umjetnosti kao načina izražavanja emocija, već je posmatrati kao jednakost u pisanju i stvaranju uspomena za naredne generacije koje dolaze. Zato, nikada nije kasno biti umjetnik, jer za umjetnost vrijeme ne predstavlja problem. Uvijek težite biti ljudi i pamtiti podršku koju dobijete od kolega jer su oni duže tu od početnika. Naravno kada je najteže, stvarati i samo stvarati!”/Razgovarala: Rabija Numanović/
