Veliki broj sugrađana, prijatelja, rodbine, sportista, sportskih radnika… danas se oprostio od Miroslava Mire Kovačevića (1950-2023), istaknutog košarkaškog i sportskog radnika, koji je nakon duge bolesti preminuo u 73. godini.
Kao igrač, sudija, komesar/delegat i sportski radnik u svijetu košarke je bio angažovan skoro 60 godina.
Posljednji ispraćaj je održan ispred Komemorativnog centra Tuzla, a ukop na Pravoslavnom groblju Trnovac.
U nastavku prenosimo govor kojim su se od svog Mire oprostili članovi Sudijske organizacije RKS Tuzla:
Poštovani prisutni, članovi ožalošćene porodice, danas mi je pripala čast, ali i težak zadak da pročitam slovo kojim se opraštamo od našeg Mire. Čast jer je Miroslav Kovačević zaista bio veliki čovjek i po djelima koje je ostavio sebe i po onome po čemu će ga se sjećati svako od nas, a težak zadatak jer nije lako govoriti o nekome koga iskreno cijenite i volite a ko fizički više nije sa nama.
Malo je ljudi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine koji su za svog života toliko dali košarci i sportu uopšte. Kao igrač, sudija, komesar i sportski radnik, naš Miro košarku je živio skoro punih 60 godina. Šest decenija od nepunih osam, koliko se košarka igra u našem gradu.
Košarkom se počeo baviti 1964. godine kao igrač Slobode. Po završetku igračke karijere ušao je u drugi segment košarkaške igre, brzo stekao zvanje saveznog košarkaškog sudije, dijelio pravdu na košarkašim terenima od Ljubljane do Skoplja, a kasnije nastavio kao delegat što je uspješno radio sve do prošle godine. Trag je ostavio i u sportskom novinarstvu i u svojoj Solani gdje je proveo radni vijek.
Za tih šest decenija u kojima je svojim pofesionalnim odnosom, ali dobrotom, ljudskim postupcima, karizmom i specifičnim humorom, postao omiljen gdje god se pojavljivao, ipak je sebe najviše ugradio u Regionalni košarkaški savez Tuzla, čiji je član od njegovog osnivanja 1974. godine.
RKS Tuzla je kroz njegov i anagažman njegovog brata Nenada bio dio njihove porodice, ali je još većim dijelom Miro bio član porodice RKS-a. Jedan je od onih koji su obnovili rad RKS Tuzla 1993. godine, kada je učestvovao u organizovanju prve košarkaške lige u novijoj istoriji BiH. Bio je jedan od organizatora Ratnih olimpijskih igara u Tuzli, organizator prve poslijeratne RKS-ove Lige mladih u Bosni i Hercegovini i mogli bi tako nabrajati u nedogled…
Ljubav prema košarci, sportu i ljudima prenosio je na sve nas koji smo ga znali. Na one sa kojima je gradio košarkašku organizaciju u Tuzli i regiji, igrače, trenere, košarkaške radnike, sve do nas koje je u sudijskoj organizaciji dočekivao i ispraćao u posljednjih skoro 30 godina, naučivši nas onoj najvažnijoj lekciji. A to je da na terenu i van njega trebamo biti kao porodica, da je međusobno pomaganje i druženje iznad svake dosuđene odluke, utakmice, koša i napredovanja u karijeri.
Miro biološki nije imao svoju djecu. Ali je imao svoje dijete u svakom od nas. Prolazio je s nama lijepe i teške trenutke. Bio ponosan našim završenim školama, ifakultetima i poslovnim uspjesima. Bio je dio svakog našeg svadbenog veselja, radovao se prinovama u našim porodicama i bio podrška kada smo na drugi svijet ispraćali naše roditelje.
Znao je Miro da one koji ga doživljavaju svojim, osim najbliže porodice i rodbine, ima u svom savezu, svojoj Slobodi, među komšijama, prijateljima i kolegama koji su to dokazali i u posljednjim danima njegovog života.
U ime svih nabrojanih, sa ovog mjesta mogu slobodno obećati da ćemo i dalje njegovati životne vrijednosti na način na koji te on radio, vječno čuvati uspomenu na njega i potruditi se da se njegovo ime spominje među generacijama koje ga nisu zapamtile.
Počivaj u miru naš Miro, neka ti je vječna slava i hvala!
RKS Tuzla
