Tuzla vijesti TK iz minute u minutuTuzlak Nikola Burić, izvršni direktor i-platforme: Promjena zasigurno...

Tuzlak Nikola Burić, izvršni direktor i-platforme: Promjena zasigurno dolazi

Rođeni Tuzlak koji je odrastao u Kladnju danas igra značajnu ulogu u koordiniranju saradnje između Bosanaca i Hercegovaca u dijaspori i u domovini…

Procjena je da u Švicarskoj živi više od 60.000 Bosanaca i Hercegovaca, a jedan od njih je naš današnji sagovornik Nikola Burić. Nikola je izvršni direktor i-platforme, ureda i online platforme koja koordinira, promovira i jača saradnju između pojedinaca, firmi, organizacija i institucija motiviranih da ostvare ideje i projekte koji doprinose razvoju Bosne i Hercegovine.

Za sebe voli reći da je rođen u Tuzli, a da je sve ostalo povijest. Kada ga neko pita odakle je, najčešće odgovori da nije važno odakle čovjek dolazi niti kamo ide – važno je samo da je sretan dok hoda.

ZACIJELITI RANE

– Šalu na stranu, živio sam prilično sretno i zadovoljno kao dijete u Kladnju sve do 1992, odnosno do početka rata u BiH, kao i vjerovatno sva djeca s naših područja rođena ‘70-ih i početkom ‘80-ih godina, a onda sam s majkom i sa starijim bratom, kao izbjeglica, živio u Novom Sadu, gdje sam završio osnovnu školu i Gimnaziju.

Kako je proteklo Vaše odrastanje, s obzirom na bh. porijeklo i sazrijevanje u drugoj sredini?

– Godine u izbjeglištvu i odrastanje bez oca, koji je tokom rata ostao u Kladnju, bile su prepune izazova, zbog čega odrastanje u to vrijeme nije bilo nimalo jednostavno. Ipak, siguran sam da je veliki broj tadašnje djece prolazio kroz sličnu sudbinu jer je zaista život u izbjeglištvu itekako specifičan, usljed upoznavanja s novom, do tada neviđenom, sredinom i kulturom (da, vojvođanska kultura se uveliko razlikuje od naše), ali sam također svjestan da se ni taj, tadašnji naš, način života ne može porediti sa odrastanjem djece u ratom zahvaćenim područjima.

Smatram da je bitno pričati o traumama iz djetinjstva, kao i raditi na njihovom zacjeljenju. Bez zacjeljenja i iscjeljenja rana izazvanih traumama nema ni ličnog ni profesionalnog napretka, a ni stvaranja zdravog društva.

Nedavno sam čuo rečenicu koja me se dojmila, te ću je rado podijeliti s vašim čitaocima i čitateljkama. „Ono što nas ne ubije odmah, razvija nam nezdrave obrasce ponašanja, koji nas ubijaju polako i sigurno“. I ne samo nas nego i ljude kojima smo okruženi, ali i sredinu u kojoj živimo.

No, što se tiče odrastanja, nakon Gimnazije odselio sam u Zagreb, u kojem sam, s kratkim prekidima, živio dvije godine. U međuvremenu, kratko sam boravio u Ljubljani i u Dalmaciji. Pokušavao sam shvatiti šta se zapravo desilo (u) Jugoslaviji i kako period ‘90-ih godina vide građani/ke novonastalih republika.

Diplomirani ste inžinjer zaštite životne sredine. Kako ste se odlučili na karijeru u ovom polju?

– Zapravo sam htio studirati i istraživati društvene nauke, što je uzrokovalo da dobar dio svog životnog puta, odrastanja i sazrijevanja patim za istim. Naime, stariji brat je nakon dvije godine studiranja na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu napustio studij i upisao filozofiju, što je bio šok za naše roditelje, jer je bio odličan student. Kada sam im ja rekao da me interesuje antropologija, bili su zatečeni i, s obzirom na činjenicu da smo bili veoma siromašni, vremenom sam shvatio da je njihov strah bio poprilično opravdan. Razmišljali su iz ugla egzistencije, što ranijeg osamostaljivanja i pronalaska zaposlenja.

INTERESI

Kako je antropologija bila samo neostvaren san u to vrijeme, u Novom Sadu je bila tek otvorena Katedra za inženjerstvo životne sredine na Fakultetu tehničkih nauka i meni je iz te perspektive bilo veoma zanimljivo razmišljati i maštati o rješenjima koja bi mogla doprinijeti kvaliteti života. Doduše, moji profesori su već rano uvidjeli da me tehnologija i tehnika i nisu baš previše interesovale, koliko pak društvo, ekonomija, politički sistemi, stoga sam se relativno rano zainteresirao za globalne društvene fenomene kao što su klimatske promjene i održivi razvoj.

Koje poslovne projekte u kontekstu Vaše struke izdvajate?

– Jedan sam od osnivača Novosadskog edukativnog centra u kojem smo radili na projektima cjeloživotnog i neformalnog obrazovanja. Redovno smo organizirali treninge, seminare i omladinske razmjene, a istovremeno sam radio i u jednoj IT firmi koju sam osnovao s kolegama s fakulteta. Razvijali smo softvere, kreirali društvene mreže, Facebook aplikacije. Svakako, jedna od zanimljivijih stvari iz tog životnog perioda jeste da smo, u saradnji sa kompanijama iz Austrije, Švicarske, Njemačke, Italije i Grčke razvijali tzv. environmental friendly blockchain, jedinstven u svijetu zahvaljujući činjenici da u sebi sadrži algoritam razvijen za FairCoin. Za razliku od ostalih kriptovaluta, FairCoin ne primjenjuje nikakve funkcije rudarstva ili kovanja, koje su potrebne samo za konkurentne sisteme i u sebi sadrži tzv. “proof of cooperation”. Također, bio sam i jedan od osnivača „etičke banke“ nazvane Bank of Commons, čiji je cilj podržati projekte alternativne ekonomije i društvenih kretanja na globalnoj i lokalnoj razini, a koja samim tim, što je posebno zanimljivo, radi bez bankara.

Danas ste izvršni direktor i-platforme. Zbog čega ste se odlučili na angažman u ovom polju?

– Ovaj projekat je nastao na inicijativu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, a koji je prepoznat i podržan i od švicarske vlade.

  1. godine navedeno ministarstvo poslalo je dopis svim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, u kojem je zatraženo mapiranje naše dijaspore. Švicarska vlada naručila je naučnu studiju koja je urađena na Univerzitetu u Neuchâtelu u Švicarskoj, čiji su rezultati pokazali da u ovoj zemlji živi, radi i obrazuje se više od 60.000 iseljenika iz Bosne i Hercegovine. Nakon toga, na inicijativu Švicarske agencije za razvoj i saradnju (SDC), formirana je organizacija i-dijaspora, koja je u tom trenutku okupila istaknute članove i članice bh. dijaspore u Švicarskoj. Uslijedili su mnogobrojni multilateralni i bilateralni razgovori sa predstavnicima ministarstava, ambasada u Sarajevu i u Bernu, kao i sa predstavnicima ostalih institucija i relevantnih organizacija, koji će rezultirati idejom o stvaranju jedne platforme koja bi okupljala različite aktere iz svijeta ekonomije, privrede, nauke, obrazovanja, kulture i sl.

UMREŽITI DIJASPORU

Ukratko, i-dijaspora je registrovana krajem 2014. godine, a i-platforma lansirana krajem 2016. Prisustvo samom lansiranju, upoznavanje s iznimnim ljudima koji su vodili organizaciju, zajednička težnja za uvezivanjem “naših” ljudi širom svijeta, kao i pružanje Bosancima i Hercegovcima prijateljske ruke, motivirali su me da se priključim i-dijaspori početkom 2018. godine. I ne žalim zbog toga.

Kako biste ocijenili do sada odrađeni posao kroz i-platformu? Kakvi su budući planovi u ovom smislu?

– Smatram da je do sada urađen odličan posao u smislu građenja kredibiliteta i legitimiteta. Naša mreža trenutno je “skovana” od preko 260 kompanija, institucija, pojedinaca i nevladinih organizacija, a istovremeno i neprestano raste.

Sarađujemo sa mnogim institucijama kao što su, već spomenuto, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH s kojim radimo na projektu Diaspora online check -in, zatim ostvarujemo izuzetnu saradnju sa Fakultetom za primijenjene nauke iz Bazela, sa Švicarskom krovnom organizacijom mladih (SAJV), sa Pronaturom – najstarijom i najvećom ekološkom organizacijom u Švicarskoj, sa Vanjskotrgovinskom komorom Bosne i Hercegovine s kojom radimo na transferu znanja, te smo u projektnom odboru mnogo većeg projekta kojeg implementiraju IOM i UNDP, nazvanog “Dijaspora za razvoj”.

Ubuduće planiramo umrežiti i povezati bh. dijasporu koja živi ne samo u Švicarskoj nego i u Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Sjedinjenim Američkim Državama i u Australiji. Planiramo nastaviti podržavati privredne subjekte iz BiH, stvarati mogućnosti širenja na švicarsko tržište u vidu savjetodavnih, mentorskih i edukativnih aktivnosti. Dodat ću i to da se nedavno jedan od naših istaknutih članova dosjetio da bismo trebali okupiti pet miliona prijatelja, odnosno Bosanaca i Hercegovaca, na jednom mjestu, te je i to itekako značajan budući projekat koji će zahtijevati mnogo rada i truda.

Između ostalog, realiziramo i tzv. projekte lokalnih zajednica. Trenutno sarađujemo sa Općinom Kladanj s kojom smo nedavno potpisali Memorandum o zajedničkoj saradnji. No, prije toga, postojala je saradnja s kladanjskom dijasporom u sklopu online eventa “Kladanj Meet Up”, koji je već do sada iznjedrio impresivne rezultate. Sličnu saradnju već pomalo ostvarujemo s Gradom Živinice s kojima smo također potpisali navedeni memorandum, a u planu je i saradnja s gradovima Tuzla i Zenica.

Kao što i sami ističete, dijaspora je nezaobilazan potencijal za BiH. Kako smatrate da se svijest o ovom potencijalu može povećati?

– Da je potencijal itekako prisutan i primjetan, mislim da je svima jasno. No, sada je potrebno raditi na izgradnji izgubljenog povjerenja i promjeni svijesti u kontekstu ohrabrivanja i osnaživanja mladih ljudi. Trebamo svi zajedno dokazati da je promjena nabolje u Bosni i Hercegovini zaista moguća, i to kroz izgradnju partnerstava između predstavnika dijaspore i lokalnih institucija, pojedinaca, kompanija itd.

PROMJENA STIŽE

Moramo promovirati primjere dobre prakse, svakodnevno razmjenjivati informacije i pospješivati umrežavanje i pravljenje davno srušenih mostova.

Svi se moramo uključiti i njegovati holistički, inkluzivni pristup. Promjena zasigurno dolazi, htjeli mi to ili ne. Ipak, smatram da je ključan i pritisak koji mora doći odozdo, odnosno iz lokalne zajednice jer samo na njega institucije reagiraju. U konačnici, i volja. Ukoliko nema volje sa svih strana, naš trud je uzaludan.

(Izvor: mojabih.ba)

How useful was this post?

Click on a star to rate it!

Average rating 0 / 5. Vote count: 0

No votes so far! Be the first to rate this post.

As you found this post useful...

Follow us on social media!

We are sorry that this post was not useful for you!

Let us improve this post!

Tell us how we can improve this post?

Adin
Adinhttps://enovosti.ba
Adin je geek manijak. Donosi vam najnovije it vijesti i savjete. Zna sve o mobitelima, laptopima, tabletima. Koje aplikacije ne trebate, bez kojih ne možete. Voli putovati, dobro jesti i piti, pa često piše o mjestima koje trebate posjetiti.

DRUGI UPRAVO ČITAJU