˝Vjerujem da svijet ne pokreće novac, nego ljubav. A snaga ljubavi je dokazala da se mana može pretvoriti u vrlinu. Da nemoguće može postati moguće. Ovo je Tuzla grad ljubavi. Tuzla je uvijek snagom ljubavi pobjeđivala mržnju˝….rekao je prije više od dvije decenije (18. jula 2003. godine) na svečanom otvaranju prvog panonskog jezera u Tuzli tadašnji načelnik Tuzle, Jasmin Imamović. Tada je više od 20.000 građana Tuzle došlo da sa Imamovićem i njegovim timom otvori prvo slano jezero i plažu u centru ovog grada.
Danas je ovo kompleks sa tri slana jezera koji dnevno tokom ljetne sezone okuplja više hiljada gostiju iz Bosne i Hercegovine i inostranstva. Po njemu je Tuzla, između ostalog, postala i prepoznatljiva nadaleko kao turistički grad.
U Tuzli je u januaru povodom obilježavanja 20. godina od otvaranja prvog slanog jezera ove godine održana premijera dokumentarnog filma ‘Pannonica na zrnu soli’, reditelja Dine Mustafića, a koji je rađen u produkciji Panglasa Sarajevo i Tuzla.
‘Glasna manjina’ je javno kritikovala ovaj dokumentarni film, a pod političkim utjecajem je nastavila posredstvom medija s istim do danas. Isto se dešavalo i sa svim planiranimm i realiziranim projektima po kojima je Tuzla danas prepoznatljiva, a koji su realizirani za vrijeme mandata načelnika/gradonačelnika Jasmina Imamovića.
Isti ili slični ‘napadači’ su Imamoviću osporavili gradnju Sonog trga 2004. i Trga slobode 2009, ukidanje redukacije vode nakon 70 godina 2006. godine, podizanje prvog spomenika Kralju Tvrtku, gradnju mostova i mnoštva drugih projekata. Imamović i njegovi tim se srećom po Tuzlu nisu osvrtali na prozivke i političke napade nego su gradili.
Reditelj Dino Mustafić: ‘Primjer kako jedna generacija sanjara i entuzijasta može ostvariti svoje ideje za dobrobit grada’
Reditelj Dino Mustafić smatra da su rijetke priče u postdejtonskoj BiH koje govore o uspjehu, vizionarstvu, razvoju i ljepoti.
˝Sa velikim sam zadovoljstvom radio dokumentarno-promotivni film o Panonskim jezerima u Tuzli kao primjeru kako jedna generacija sanjara i entuzijasta može ostvariti svoje ideje za dobrobit grada kojeg vole i nose u srcu. Tuzla je možda i jedini grad u BiH koja se može podičiti takvim post ratnim imidžom. Film prati ekipu zanesenjaka na čelu sa višedecenijskim gradonačelnikom Jasminom Imamovićem koji dijele svoja sjećanja i rekonstruišu put od nastanka do realizacije ideje nesvakidašnjeg poduhvata da od deponije smeća naprave ekskluzivno kupalište sa slanim jezerima.Pothvat vrijedan divljenja i poštovanja, provjeren i uspješan na ponos svim Tuzlacima i cijeloj BiH˝, izjavio je za TIP reditelj Dino Mustafić.
Prema njegovim riječima, oni koji su tada bili politički protivnici takve ideje iz različitih motiva, a najintenzivniji je ljudska zavist i ljubomora, dočekali su i ovo filmsko svjedočanstvo sa negativnim komentarima u želji da minimiziraju značaj Imamovića za historiju grada Tuzla.
˝Na svu sreću, postojanje Panonskih jezera i broj posjetilaca je njihov najbolji demant, a film će generacijama ostati kao autentični zapis o jednom vremenu i ljudima koji su kreirali pozitivne iskorake za jednu sredinu i ostavili trajni civilizacijski pečat u Tuzli. Oni koji osporavaju iznesene činjenice u filmu ne poznaju niti žanr dokumentarno-promotivnog filma. To su stvarni, a ne fikcionalni karakteri/junaci koji svjedoče i govore pred objektivom kamere kao protagonisti stvarne priče o ekonomsko – turističkom preporodu Tuzle što je naposljetku i evaluirano svjetskim priznanjima za ovaj neimarski projekat. Siguran sam da je tuzlanska priča o Pannoici zadivljujući i inspirativan motiv i za kompleksnije filmske forme poput igranog filma˝, istakao je Mustafić za TIP.
Emir Imamović Pirke: ‘Lažu, i to prijesno, svi što tvrde da Tuzla nekada nije bila najljepši grad na svijetu’…
Za TIP je svoj osvrt o dokumentarnom filmu i prozivkama ‘ glasne manjine’ dao i bh. novinar i pisac Emir Imamović Pirke.
˝Kao rođeni Tuzlak imao sam priliku da već sa četiri godine, dakle 1977., naučim plivati na slanim jezerima u centru grada. Prvu djevojku sam upoznao na Trgu slobode negdje krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. Maštali smo, samo maštali, kako je zgrada Baroka hotel u čijem apartmanu vodimo ljubav i poslije se zajedno tuširamo. Nismo otišli dalje od poljupca na plaži i pića na Korzu, u kafiću kod spomenika Meši Selimoviću i Ismetu Mujezinoviću. Dobro, jesmo, ali ne previše, na klupi na Banji. Možda i bi da na šetalištu nije bila gužva. Nikada neću znati koliko bi Tuzla danas bila ljepša od one davne da na nju nije pala atomska bomba i od Pinge napravila močvaru, od Trga slobode parking, od Baroka prah i pepeo, od Banje prašumu, od centra grada ruinu, uništavajući cijevi zbog kojih smo živjeli sa redukcijama vode. Ta nekadašnja, prekrasna Tuzla je, u najkraćem, ostala samo sjećanje, ugodno kao prvi poljubac koji, ma šta o tome tvrdio Halid Bešlić, nikada nije zaboravljen. Nedavno sam, sasvim slučajno, na starom mostu – pet-šest hiljada godina starijem od onog u Mostaru – što spaja park sa grandioznim spomenikom Tvrtku Kotromaniću i Panoniku, sreo svoju prvu curu. Rekla mi je da još čuva našu fotografiju nastalu kod najpoznatije od svih gradskih znamenitosti – dimnjaka termoelektrane.
Lažu, i to prijesno, svi što tvrde da Tuzla nekada nije bila najljepši grad na svijetu, ako ne i u poznatom dijelu svemira, da je i prije Olimpijskih igara u Sarajevu imala uređene trgove, kupalište, nove mostove i česme iz kojih teče voda, sve što je Jasmin Imamović – onaj što se na mjestu gradonačelnika zatekao slučajno, pa tu još slučajnije ostao dvije decenije – prisvojio i još uvjerio cijeli jedan grad da vjeruje svojim očima. I nije mu, je li tako, bilo dosta: uspio je, na samo njemu znan način, navesti lokalne vlasti u Šibeniku – inače baš lijepom, naravno ne kao Tuzla, gradu na obali Jadrana, gradu čija je stara jezgra veća od dubrovačke – da Plažu Banj, otvorenu prije malo više od 10 godina, urede po uzoru na onu u Tuzli u kojoj su književne nagrade dobijali sve sami anonimusi i amateri: Miljenko Jergović, Bora Ćosić, Andrej Nikolaidis, Mirko Kovač, Damir Karakaš, Ivana Bodrožić, Senka Marić i ostali kreativni daktilografi i daktilografkinje. Dosta je bilo terora činjenica! Vrijeme je da se, Urbi et Orbi, konačno kaže kako je Tuzla do agresije na Bosnu i Hercegovinu bila najljepši grad ikada i igdje, da je opet takva zahvaljujući gradskim vlastima koje su je nakon nuklearnog napada i dan poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma obnovile u rekordno kratkom roku – od prve kafe do ranog ručka – i da Jasmin Imamović nikada nije bio demokratski izabrani općinski načelnik, a kamoli gradonačelnik.
Ukoliko navedeno nije dovoljno da se film „Pannonica na zrnu soli“ trajno zabrani, a svi koji su učestvovali u njegovom stvaranju javno objese za primjer drugoj djeci, onda ni Zemlja nije ravna ploča˝, napisao je u svom osvrtu za TIP Pirke.
Književnik Semezdin Mehmedinović: ‘Tuzla jedini grad u BiH koji je nakon rata ljepši nego što je bio prije rata’
Knjiženik rođen u Tuzli, Semezdin Mehmedinović je kazao da je Tuzla jedini grad u BiH koji je nakon rata ljepši nego što je bio prije rata.
˝Močvara koja je rasla usred grada koji tone pretvorena je u jezera koja od Tuzle napravila turistički centar. Bio je to grad iz kojeg se bjezalo, a sad se u njega vraća. Od provincije pretvoren je u kulturni centar˝, izjavio je za TIP Mehmedinović.
Gradonačelnik Tuzle Zijad Lugavić: ‘Ovo je film o jednom od najznačajnijih historijskih trenutaka Tuzle’
Gradonačelnik Tuzle Zijad Lugavić smatra da film svjedoči o najznačajnijem historijskom trenutaku Tuzle.
˝Ovo je tačka preokreta u privrednom razvoju jednog grada teške industrije u grad lijepe perspektive. Naš zadatak je da moramo svi zajedno sačuvati ono što je do sada izgrađeni i naravno nadograđivati ovu priču i kroz proširenje kapaciteta˝, kazao je aktuelni gradonačelnik Tuzle, Zijad Lugavić.
Jedinstvena turistička atrakcija u Evropi
Kompleks slanih Panonskih jezera u Tuzli su jedina slana jezera i jedinstvena turistička atrakcija u Evropi. Grad Tuzla dobitnik je najvišeg priznanja Svjetske turističke organizacije Odisej, „Ujedinjenih nacija“ (2012 UNWTO ULYSSES AWARD) koja se dodjeljuje za inovacije u oblasti turizma. Tuzla je jedini grad u Evropi koji ima slana jezera i jedini grad na svijetu čija se slana jezera, kupalište i plaža nalaze u centru grada. Do sada je u kompleksu Panonike uživalo više miliona posjetilaca.
Bivši gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović: ‘Skromno i pošteno…’
˝Tuzla je uvijek u kritičnim momentima najvećih historijskih kriza postupila pravedno. Tolerancija je najveći stepen ljudske moći. Skromno i pošteno…U Drugom svjetskom ratu Tuzla postaje herojem ljudskih prava zaštite svih, bez obzira koje su nacije. Postaje od 2. oktobra 1943. godine od Hitlera najveći oslobođeni grad u Evropi. Oslobođenje Tuzle stvara uslove za ostvarenje ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a. Kada se rat završi onda to svi zaborave. Odoše za svojim poslom. Tuzli namjene jednu prljavu industriju koja garantuje loš kvalitet života i zdravlja za građane. Takvu industriju da izazove tonjenje, najveću katastrofu na Balkanu. Koja nije nastala od više sile, nego svjesnim djelovanjem čovjeka i politike˝, kazao je Imamović za TIP.
Prema njegovim riječima, Tuzli je bilo namjenjeno da trpi redukcije vode od 1931 godine. Upravo na mjestu gdje se nalaze Panonska jezera grad je potonuo 17 metara i bila je močvara i divlja deponija. Građani Tuzle to nisu zaslužili. Građani Tuzle su i u ratu (1992-1995) pokazali ljudskost, dobrotu i hrabrost. Nisu zaslužili da trpe redukcije vode i divlju deponiju i močvaru u centru grada. Ja kada preuzimam vođenje Tuzle, 14. februara 2001. godine, vidim da nemam za šta da se uhvatim. Tonjenje traje i vidim da niko ne misli da je to moguće zaustaviti. Redukcije vode traju, nemamo dobar kvaliteta života za građane. Moj tim i ja smo mnoge zatečene probleme riješili. Zamislite Tuzlu 2001. godine! Zamislite Tuzlu bez kompleksa Panonskih jezera, mostova koji nas vode u Gradski park gdje je Tvrko, pijacete kod Meše i Ismeta, bez ovakve uređene Slane Banje, Trga Slobode, Baroka, Sonog trga itd. Bez mnoštva zgrada koje su kasnije nastale. To sada mlađe generacije ne mogu ni da zamisle. Ja sam htio da se građanima Tuzle nešto istinski lijepo desi. Ljudi su mi se smijali…Kada sam rekao da ćemo imati plažu u centru grada rekli su mi da sam lud…Ali ja sam vjerovao u sve te projekte i realizovao ih sa mojim timom˝, navodi bivši gradonačelnik Tuzle Imamović za TIP.
Prema navodima Imamovića i tada, kao i danas, prisutna je opstrukcija i negodovanje ‘glasne manjine’ za svaki projekat koji će učiniti Tuzlu ugodnijim i kvalitenijim gradom za život njenih građana. Isti oni, žele ‘izbrisati’ sve ono što je do sada urađeno u Tuzli za dobrobit njenih građana.
˝Imali smo strašnih opstrukcija i faula za svaki projekat koji smo realizovali. Najveće napade smo trpili i trpimo jer smo uspjeli poništiti privatizaciju Vodovoda, Grijanja, Komunalca i drugih javnih preduzeća i imovinu svih građana Tuzle vratiti svim građanima Tuzle. Bilo je organizovanih napada i prozivki, kao što ih ima i danas. Imali smo velike opstrukcije za ukidanje redukacija vode, izgradnje Panonskih jezera, trgova, mostova, parkova itd. Srećom građani su ti koji trebaju da sude i vrednuju o nečijem radu i rezultatima˝, istakao je Imamović za TIP.
˝Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svijetom, umrli bi od straha˝-Ivo Andrić.
U nastavku pogledajte dokumenarni film ‘Pannonica na zrnu soli’…
