Piše: dr. sc. Suadin Strašević
„Bosanski da vam besidim…“
Muhamed Hevai Uskufi s pravom se smatra jednim od najznačajnih bosanskih pjesnika i autorom prvog Bosansko-turskog rječnika; a to je istovremeno i prvi pisani rječnik na širem južnoslavenskom prostoru. Podaci o njegovom životu vrlo su oskudni. Općenito se smatra da je rođen u mjestu Dobrnja kod Tuzle 1601. a umro je nešto poslije 1651. godine. Rano je ostao bez roditelja. Za sebe je isticao da je Bošnjak (Bosnevi), a jezik kojim govori bosanski. Također je pisao da mu je zavičaj Dolno Solan, Zvornički sandžak. Poznato je da se školovao u Istanbulu i da je bio iznimno obrazovan, te da je govorio nekoliko jezika.
U Dobrnji kod Tuzle, 2016. godine, ovom bošnjačkom, bosanskom, velikanu podignuta je spomen ploča. Međutim, o njegovom porijeklu postoji nekoliko verzija. Veoma zapaženo, ali manje poznato mišljenje, iznio je Muhamed Hadžijahić u radu „Jedan nepoznati tuzlanski hagiološki katalog“. U radu Hadžjahić ističe i argumentira mišljenje da je porijeklo Uskufija iz Živinica.
U pomenutom Katalogu, Hadžijahić navodi sljedeće: „naišao sam naime na jedan turski dokument iz 1178/1764. godine, u kojem se spominju Živinice, i to doslovce ovako: Živinice, drugačije zvano Uskopči u nahiji Tuzla. Iz ovog podatka se saznaje da je u tuzlanskoj nahiji postojalo mjesto koje se može pročitati kao Uskopči…; a to je bio drugi naziv za Živinice (u tekstu piše Živenice). Naziv Živinice nije stariji od XVIII stoljeća…“. Nadalje, Hadžijahić ponovo naglašava da postoji dokument iz 1764. godine u kojem se spominju Živenice koje se ranije nazivalo Uskopči, te da je nazif Uskufi toponimičko prezime, koje ukazuje na mjesto iz kojeg je doselila Hevajina porodica.
U historijskoj literaturi koju sam proučavao, poznato je da je u haremu Jalske džamije u Tuzli, bilo nekoliko turbeta. U jednom od njih smatralo se da je ukopan pjesnik. U Katalogu kojeg je obrađivao Hadžijahić navodi se da je ukopan Dobri „Šair (pjesnik) u podnožju munare“. Obzirom da je u vrijeme nastanka Kataloga bila poznata bliža ubikacija lokacije mezara pjesnika i ime džamije, smatralo se da je nepotrebno navoditi precizne podatke. Sačuvan je prepis Kataloga iz 1801/1802. godine.
No međutim, pored brojnih bosanskih šehera, snažnih školskih i naučnih centara tog vremena, samo po sebi nameće se pitanje, od kuda i kako da u tadašnjoj bosanskoj kasabi nastane ovako epohalno djelo kao što je „Potur Šahidija“, odnosno „Što se sviđa razumnima“ kako je to orginalno naslovio učeni Uskufi.? Mišljenja sam da se odgovor, djelimično, krije i u samom naslovu. Naime, riječju Potur, u nešto slobodnijem prijevodu, u ranom osmanskom razdoblju, označavalo se bošnjačko srednjevjekovno stanovništvo koje je, po dolasku osmanlija, prihvatilo islam. Također, sasvim je očigledno, da je Učeni Uskufi itekako, na najočigledniji način, odvažno i smjelo, isticao vlastiti identitet i radio na očuvanju bosanskog jezika i domovine Bosne. Ne mogu se oteti utisku, da je Uskufi imao revolucionaran duh koji, možda, upućuje i na pobunu protiv tadašnjeg društveno-političkog stanja, a što bi se, u krajnjem, moglo pripisivati hamzevijama, koji su upravo u okolici Tuzle, imali značajan broj pristalica.
Alija Nametak je primijetio „Jezik u Hevajinim pjesmama i rječniku je veoma čist, a u pjesmama gotovo bez imalo turcizama. Pisao je u ikavskom govoru. Rijetke su riječi pisane jekavski ili ekavski, a i te su sigurno iz pera prepisivača, kojima se pokoja takva riječ iz živog govora otela i ušla u Hevaji-Uskufijin govor“. Ismet Smailović ističe da je ikavica plod njegova obiteljskog ikavskog porijekla.
Naime, u okolici Tuzle u to vrijeme se govorila ikavica. S tim u vezi, primijetit ću sljedeće: lično sam poznavao drage ljude, u krajevima moga zavičaja, koji su znali poneku ikavsku riječ, koja se izgovarala u posebnim prigodama…, ali o tome nekom drugom prilikom.
Bez obzira odakle je bio znameniti Muhamed Hevai Uskufi, neupitan je značaj njegovog djela; kojim nas je nemjerljivo zadužio kroz prohujala i nadolazeća stoljeća… /dr. sc. Suadin Strašević/