Svjedoci smo da su danas ljudi sve manje zainteresovani da svijet mijenjaju na bolje. Svjesno okreću glavu od problema, polažući nadu u druge i njihovu hrabrost. Strah od osude im stišava glas, gubeći nadu u bolje sutra. Iris Stuhli nije jedna od tih ljudi, a ona je svoj glas pronašla u umjetnosti.
Iris Stuhli smarta da je uloga umjetnosti u tome da mijenja svijet i pomjera granice stvarnosti. “Koliko god život nekad bio crn, siv ili bijel, umjetnost je ono što nam daje boju. Umjetnost nije samo književnost, pozorište ili muzika. Umjetnost je i sport i vožnja bicikla, aranžiranje cvijeća, arhitektura. Svaka stvar na svijetu ima tračak umjetnosti u sebi i svako stvaranje je umjetnost. U svakom čovjeku je neki oblik umjetnosti, samo što to neki prepoznaju, a neki ne”, kaže ona.
Početak
Umjetnost je oduvijek bila prisutna u Irisinom životu. Odrastala je u porodici koja je umjetnost njegovala, što joj je pomoglo da u jednom trenutku života shvati da je pozorište ono što je zanima. Kada je bila mala, hodajući ulicom je vidjela plakat za upis u Pozorište Mladih Tuzle zaljepljen na banderu i odlučila ga je ponijeti kući. Iz spavaće sobe je nazvala broj i sama se upisala. “Izašla sam iz sobe rekla im: Mama, tata, ja sam se upisala u pozorište. Njima ništa nije bilo jasno, ali su valjda do danas shvatili da je to jedna od najboljih odluka u mom životu.” Članica je pozorišta od svoje sedme godine. Rasla je i spoznavala svijet oko sebe kroz predstave u kojima je glumila i koje je skupa sa polaznicima i liderima stvarala.
Osnivanje dramskog kluba
U jeku epidemije korona virusa 2020. godine, Iris na Kiseljaku pokreće Dramski klub “Slagalica” Sve je počelo kada su joj djed i nena rekli da biblioteka na Kiseljaku traži volontersku ispomoć, u čemu je Iris vidjela odličnu priliku da kvalitetno provede vrijeme, a nije bila jedina – nekoliko mladih iz lokalne zajednice je također izrazilo interes za volontiranje. Budući da djeca i mladi s Kiseljaka najčešće odlaze u grad kako bi učestvovali u vannastavnim aktivnostima, bilo je pravo osvježenje vidjeti ih angažovane na ovakvom mjestu.
Prvobitna ideja je bila osnivanje književnog kluba, ali se već na prvom susretu dolazi do zamisli o korištenju drame u omladinskom angažmanu. Do jula te godine, formirana je neformalna grupa koja je na početku imenovana Dramski klub “Kiseljak”. Prva premijera je realizovana već u novembru, kada su članovi kluba izveli poetsko veče posvećeno pjesmama iz Disneyjevih crtanih filmova.
“Na ovom uskoro petogodišnjem putu, susreli smo se sa različitim preprekama. U vidu finansijskih prepreka, u vidu prostornih prepreka, nismo imali podršku sredine. Nekoliko puta su nam upućivali prijetnje i indirektno nas napadali”. Uprkos svemu tome, nastavili su dostojanstveno, vođeni jednom mišlju “Mi smo tu da stvaramo promjene. Da budemo pokretači promjena u našoj sredini i to smo u tom periodu zaista bili.”
Dugo vremena, djelovali su pod imenom Dramski klub “Kiseljak”, ali je ekipa predstave, neposredno prije prijave na festival, Iris uvjerila da im je potreban drugačiji naziv. Dok su zajedno prolazili kroz emojije na telefonu, jedna djevojka je predložila naziv “Slagalica”, te iz toga proizilazi i njihov moto “Budi dio slagalice.”
“Svi smo mi dijelovi slagalice koji kada se slože tvore jednu sliku, jednu priču”, rekla je Iris.
Pronalazak inspiracije
Iris svoju inspiraciju crpi iz ličnih priča ljudi, koje smatra najvećim bogatstvom, prožetim emocijama. Priču koju obrađuje prilagodi grupi s kojom radi i uzrastu kojem je namijenjena. Kroz sve predstave koje je do sada radila, pričajući iskrene, autentične priče, provlači se motiv “Oni su samo djeca”.
“Ključ svih priča koje sam pokušala pričati je to da likovi koji su predstavljeni i jesu bili samo djeca, ali su se njima desile različite stvari, sudbine koje su učinile da budu sve, samo ne djeca“.
Iris je dobitnica nagrade za najbolji autorski tekst za predstavu “Mahir i Alma” na 21. Festivalu srednjoškolskog dramskog stvaralaštva. Godinu poslije je na istom festivalu osvojila dvije nagrade: nagrada za najbolju dramatizaciju teksta i nagrada za najbolju režiju predstave “Mi djeca s kolodvora Zoo”. U sklopu Big Bang Challenge 2024. godine koji organizuje Radio Kameleon, osvojila je nagradu za Heroinu generacije u kategoriji “Umjetnost i kultura” po ocjeni stručnog žirija.
Iako bi mnogi kao njeno najveće postignuće naveli neku od ovih nagrada, Iris kaže da je najponosnija kada vidi da su ljudi s kojima je radila ponosni na ono što su postigli. Pored toga kaže da joj je najljepši znak pažnje za završetak procesa pismo.
Planovi za budućnost
Što se tiče onoga na čemu trenutno radi, bliži nam se predstava “Orlovi rano lete” koja će biti premijerno izvedena 16. i 17. marta u sklopu 21. Dana mladih Tuzle. Iris je u toj predstavi angažovana kao saradnik u radu.
Trenutno radi i na individualnom maturskom radu iz predmeta Elementi glume i režije, iz segmenta režija i dijelom glumačkog angažmana. Radi se o predstavi “Zagrli nekoga”, koja se bavi pričama djece bez roditeljskog staranja. Ona će svoju premijeru imati u mjesecu maju kao završetak srednjoškolskog školovanja u Savremeno-umjetničkoj školi.
Kada je u pitanju glumački angažman, u toku je i rad na predstavi po motivima romana “Životinjska farma” i radi se kao grupni maturski rad smjera Izvedbeni animator dramske umjetnosti i edukacije, u režiji profesora Adnana Mujkića.
Uskoro bi trebale biti obnovljene predstave “Ljubav Omera i Merime” kao I FORUM teatar “Optužba” koji će biti odigran u toku 21. Dana Pozorišta mladih Tuzla.
“Bilo kakvu priču o budućnosti izbjegavam jer mi je kao pojam jako daleka, neobična, i kad god sam dosad planirala i vidjela sebe negdje u budućnosti, baš mi je pomrsila konce, tako da ne bih da planiram. Neka skorija budućnost mislim da je sasvim jasna.”
Ostaje tu, u pozorišnim vodama. Studije će nastaviti van BiH, a idealan grad za to bi joj bio Prag. Voljela bi studirati pozorišnu režiju ili dramaturgiju.
“Ali iznad svega toga voljela bih da budem sretna, da imam dobre ljude oko sebe i da ostanem u kontaktu sa divnim ljudima koje sam upoznala tokom ovog srednjoškolskog perioda. Voljela bih da nikad ne zaboravim gdje sam bila prije i šta sam postigla danas. I da uvijek budem zahvalna na tome jer gledati sebe danas i sebe od prije 10 godina, zaista vjerujem u to da bi ona mala ja bila jako ponosna”.
Poruka za kraj
Prema Irisinim riječima, umjetnost ne mora biti javna, i može postojati samo za umjetnika koji je stvara, a ono što je potrebno da bismo je podijelili sa drugima je malo hrabrosti i ludosti.
“Hrabrost graniči sa ludosti. U svakom od nas treba da bude zrno te ludosti da bi se okušali u nekim stvarima kao što je umjetnost. Mislim da umjetnost uopšte ne mora da bude javna i ne mora svako ko se bavi time to da radi javno. Dugo godina mnogi ljudi nisu znali da ja pišem poeziju dok je nisam objavila javno. To je bila moja tajna umjetnost i dan danas postoje neki tekstovi koje napišem i nikad ih ne objavim i niko za njih ne zna. Ali ja sam nju stvorila i zadržala za sebe”, kazala je Iris i dodala: ”Mislim da ljudi mogu pronaći svoju umjetnost i njome se baviti za sebe. Jer umjetnost je upravo to. Ona te ispunjava, stvaramo je u sebi i na sve njene produkte trebamo biti ponosni jer su oni produkti naše duše i naših misli. Najbolji su pokazatelj našeg stanja u tom trenutku i najiskreniji pokazatelj onoga što je u nama. Oni su pored očiju drugo ogledalo duše. Svima bih preporučila da se počnu baviti nekom vrstom umjetnosti ili da je barem prepoznaju u sebi. Oni najhrabriji i najluđi će svakako jednog dana smoći snage da je prikažu javno”.
Iris je nesumnjivo uzor i inspiracija mnogim mladim ljudima, kao primjer hrabrosti, kreativnosti i volje da svoje snove pretvori u stvarnost. Daje nadu da je nemoguće zapravo moguće, uz viziju, nesebično ulaganje sebe. Iris je pokretač, iskren prijatelj i vizionar pred kojim je, sigurna sam, svijetla budućnost o kojoj će se tek pričati.
(Piše: Anja Bulić, učenica 2. razreda Srednje savremeno-umjetničke škole Tuzla)
