Boem je naziv za čovjeka koji živi nekonvencionalnim životnim stilom
Mnogi beznačajni kafanski slučajevi oduvijek su bili skriveni (i još uvijek jesu) iza uglavnom nejasnog pojma boema, vjerojatno zato što biti boem zvuči bolje nego biti pijanac. Bohemia je, doduše, puno više od kafića i pića, ali ide uz oboje.
Oni nisu izgubili niti se promijenili, možda ih je manje, možda ih je teže prepoznati i manje se isticati, ali budući da je prava boema duhovni princip pobune i slobode, tako će biti sve dok postoji neslobodan svijet, lažni moral i kukavičluk.kao potreba da se sve to prevlada.
Bohemian predstavlja alternativu drugačijem sustavu vrijednosti, a njegova je prva zadaća da te vrijednosti percipira i doživi kao relativne, a ne propisane i dane, ma koliko one bile san, utjeha i strah gotovo svima.
Nekada su kafane bile najvažnije državne institucije, gdje su se okupljali umjetnici i stvarali umjetnička djela, ali i pokretali vrlo važne poslove, a najveći boemi Jugoslavije ovdje su nalazili inspiraciju i bijeg od problema.
Boemima se u današnje vrijeme najčešće nazivaju umjetnici, najčešće književnici, ali i slikari te muzičari, koji žive raskalašenim, slobodnim, najčešće alkoholičarskim životima, tako odbijajući društvene norme i konvencionalne načine života.
Nerijetko žive nomadskim načinom življenja – sele se iz grada u grad, nemaju stalna zaposlenja, često mijenjaju ne samo posao, već i zanimanje, oni ili nisu u braku ili ne poštuju tu instituciju, žive skromno, a najčešće troše novac u kavanama i s društvom. Boemski način života uvelike prati siromaštvo zbog nestalnih prihoda, a velike potrošnje na alkohol i opijate.
S vremenom je pokret postao privlačan široj populaciji, predstavljajući način života koji se opire propisanim normama.
Što znači boem i ko su boemi?
U najširem smislu riječi, boem znači osobu koja živi izvan društvenih normi, nastojeći pronaći slobodu u svakom segmentu svog života. Ti su ljudi napustili porodične tvrtke i pridružili se pobunjeničkim skupinama pobunjenika, kako su ih mnogi nazivali boemima.
Izraz boem dolazi od francuske riječi boheme, koja je označavala Rome nomade porijeklom iz Češke (koja se nazivala Bohemijom). Izraz se ustalio četrdesetih i pedesetih godina, najprije u Francuskoj, kada su kružoci umjetnika koji su odbacivali društvene norme postali ustaljena društvena pojava.
Boem ne predstavlja klasu ili organizirani pokret, već specifično stanje duha i shvaćanja stvari i poretka u društvu – što su zagovarali svi boemi svijeta, pa i najveći beogradski boemi. Bohemia je zapravo puno više od kafića i pića, kako danas mnogi vjeruju, iako dobro ide uz oboje.
Sama Bohemia se opire buržoaskim vrijednostima i teži ciljevima koji su suprotni određenim vrijednostima u životu.
Kada su boemi u pitanju, historija nalaže da su prvi boemi na svijetu počeli naseljavati ulice Pariza dolazeći iz Češke. Parižani su im dali ime Bohemia ili Bohemi, što je bio naziv za ljude slobodnog duha, koji predstavljaju sve što je suprotno građanskom načinu života. Nekadašnji Montmartre u Parizu i Zlatna ulica u Češkoj bili su sinonimi za život boema i boema općenito.
Iako većina historičara kulture tvrdi da su istinski boemski pokreti i pravi boemi nestali s početkom Prvog svjetskog rata, diljem Europe i Amerike bilo je ljudi koji su se nastavili odlučno boriti i suprotstavljati se propisanim formulama života. Pokreti poput hipija i punkera u mnogočemu su podsjećali na boeme, ali su poput njih doživjeli sudbinu gubitka u mainstream kulturi.
Boemština je bila bunt, ali ne radi društva, već radi individue. Bila je u savršenom skladu s umjetničkim i književnim pokretima vremena kada je boemština bila najizraženija i najrasprostranjenija u društvu.
To je bilo razdoblje moderne, a zatim egzistencijalizma te avangarde. Sve su to pravci u kojima se čovjek okreće k sebi, pa ispoljavajući svoje nezadovoljstvo i bol, traži odgovore na vječna, univerzalna pitanja o čovječanstvu i čovjeku kao jedinki, a zatim i samome sebi, kao individui. U boemskoj umjetnosti, najviše u pjesništvu, jasno se ističe potraga i glad za životom, ljubavi, a najviše srećom.
Boemski život – boemi i njihov nomadski način života
Boemi su živjeli u društvu slično orijentiranih ljudi, sa sličnim ili istim životnim ciljevima, a njihov je način života među građanima bio poznat kao boemski. Sam život boema obično se ogleda kroz nomadski način života. Naime, boemi su preferirali slobodnu ljubav i nisu bili zagovornici braka i bilo kakvih ograničenja.
Boemi uglavnom nisu imali stalni posao i tražili su honorarne i povremene poslove. Boemi su težili beskorisnosti, a jedini posao od kojeg nisu bježali bio je rad na polju umjetnosti. Sa željom za jednostavnim životom često su selili iz grada u grad, ali mjesto okupljanja i inspiracije uvijek je bio kafić. Boem je živio za trenutak i trenutno zadovoljstvo s pogledom na neizvjesno sutra.
Svakodnevni život boema mogao bi se podijeliti na dvije vrste užitaka – danju su težili zadovoljstvima srca i intelekta, noću tjelesnim užicima. Kako nisu imali stalno mjesto za život, nije bilo rijetko da nekoliko boema dijeli sobu i u istoj prostoriji radi svašta, od slikanja, preko pisanja poezije i proze, do muziciranja.
Boemi su bili siromašni pa ne čudi što su svojedobno stvarali svoj stil odijevanja, koji su kasnije nastavili pankeri. Nosili su sve što su mogli pronaći, pa se boema u konobi često moglo prepoznati po dvije različite cipele.
Kombinirali su odjeću i boje koji se međusobno ne slažu, pa su istrenirani naručivali šalicu kave u skupim restoranima i pili je tijekom dana, prije svega vlasnici i gosti.
Pročitajte i ovo:
- Meša Selimović: Istaknuti pisac iz Tuzle
- Emir Hadžihafizbegović biografija najvećeg tuzlanskog glumca
- Fahreta Jahić Kako je nastalo ime Lepa Brena ?
- Ismet Mujezinović biografija – Jedan od najvećih bosanskih i jugoslavenskih slikara
