back to top

Meša Selimović, jedan od najvećih bh. književnika

Meša Selimović je jugoslovenski pisac a njegov roman Derviš i Smrt je jedan od istaknutijih književnih djela u Jugoslaviji poslije Drugog svjetskog rata

Mehmed Meša Selimović rođen je 26. aprila 1910. Rodio se u uglednoj muslimanskoj porodici iz Bileće, od oca Alije i majke Paše. Njegov otac Alija rodio se u Visokom, prilikom selidbe njegove porodice iz Bileće prema sjeveroistoku Bosne gdje su imali znatna imanja.

Meša Selimović biografija

Meša Selimović je rođen u Tuzli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1930. godine upisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugoslovenska književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Diplomirao je 1934. godine, od 1935. do 1941. godine radi kao profesor Građanske škole, a potom je 1936. postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli. Prve dvije godine rata živi u Tuzli, gdje ga hapse zbog saradnje sa NOP-om, a u maju 1943. godine prelazi na oslobođenu teritoriju, postaje član KPJ i član Agitprop-a za istočnu Bosnu. Potom je politički komesar Tuzlanskog odreda, a 1944. godine prelazi u Beograd i obavlja političke i kulturne funkcije.

meša selimović
Meša Selimović

Od 1947. godine živi u Sarajevu i radi kao: profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor Bosna Filma, direktor drame Narodnog pozorišta, glavni urednik Izdavačkog preduzeća Svjetlost. 1971. godine penzioniran je i seli u Beograd.

Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971), redovni član ANUBiH i SANU. Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada (1967), Goranova nagrada (1967), Njegoševa nagrada (1967), potom Dvadesetsedmojulska nagrada SR BiH, nagrada AVNOJ-a, itd.

Umro je 11. jula 1982. godine u Beogradu. Godine 1989, Velika gimnazija u Tuzli je preimenovana u Gimnaziju “Meša Selimović” kako bi se odala počast bivšem učeniku i profesoru ove gimnazije, ali i velikom književniku.

Od 1988. godine u Jugoslaviji se dodjeljivala nagrada za roman godine Nagrada “Meša Selimović”, koja se od 2007. dodijeljuje za najbolji roman u Srbiji. U Bosni i Hercegovini se od 2002. godine dodijeljuje bosanskohercegovačka nagrada “Meša Selimović” za najbolji roman.

meša selimović
Meša Selimović napisao je jedna od najvećih dijela bh. književnosti

Meša Selimović djela

Meša Selimović se smatra istaknutim jugoslavenskim književnikom. Ono što nije sporno je status Selimovića kao velikog pisca ranga evropskoga klasika, a taj se status temelji ponajviše na njegova dva romana, Derviš i smrt i Tvrđava.

Pisac se poziva na središnju evropsku narativnu tradiciju, posebno Dostojevskog, kao i na opštu struju književnog modernizma 20. vijeka. Nošen temperamentalnim značajkama i osebujnom stvaralačkom vizijom, Selimović je stvorio vlastiti izraz koji se ne može jednoznačno svrstati ni u koju školsku kategoriju.

Po pripovjednim tehnikama, naslijedio je i proširio roman lične ispovijedi, ili realistička djela struje svijesti. Najbolji primjeri za ovu tvrdnju su kratki romani Dostojevskog “Krotka” i “Zapisi iz podzemlja”.

Selimović je dobro razumio da za upečatljiv prikaz unutrašnjih borbi nisu odgovarajuċe tehnike bilježenja nestalnosti i promjenljivosti svijesti, kakve nalazimo kod Jamesa Joycea ili Hermanna Brocha, jer u tim djelima dolazi do rastakanja svijesti protagonista, koji kao pasivni posmatrači ne mogu biti sudionicima moralne i metafizičke drame.

meša selimović
Meša Selimović napisao je Derviš i smrt

Derviš i Smrt, Tvrđava

Prvi roman, “Derviš i smrt“, pisan živim stilom u kojemu se miješaju samoposmatranje (introspekcija), mudri zaključci o životu i ljudska drama derviškog šejha Nuruddina, ostvarenje je univerzalne vrijednosti koje je privuklo pažnju inostrane čitalačke publike – dijelom i zbog upravo magnetičnog spoja egzistencijalne drame i opojne rezignacije kojim zrači islamsko-orijentalno okruženje.

Roman nije realistički prikaz derviša ili sufizma, islamskog misticizma, jer Nurudinove dileme postaju besmislene ako ih posmatramo u kontekstu čvrsto ukorijenjene religijske svijesti. No, to nije kritika vrijednosti djela koje i nije imalo namjeru dokumentarno i vjerno prikazati mistične zanose ili sufijski pogled na svijet, nego je bilo uspješno u prikazivanju opšte ljudske dileme i muke postavljanja u bosansko-islamski kontekst i određivanja univerzalnog u lokalnom.

Sljedeći veliki roman, “Tvrđava“, prikaz je Sarajeva nakon Hoćinske bitke (koju je opjevao Gundulić u “Osmanu”), i odlikuje se širom paletom likova i većim brojem lirskih prelaza od “Derviša”, čvrsto usredotočenog na nezaboravni Nurudinov lik.

Oba su djela bogata prigušenom emocionalnošću, sumračnim iskazima o ljudskoj sudbini, atmosferom koju je teško jednostavno opisati i koja se kreće od smirenosti u prihvaćanju sudbine do bunta protiv neljudskih okolnosti, te referencama na historijski usud Bošnjaka (to se odnosi posebno na “Tvrđavu”).

Glavni Selimovićevi romani velika su djela zrelog književnog stvaraoca koji je harmonično spojio modernistički diskurs, narativne tradicije “pripovjedačke Bosne” i orijentalno-islamski senzibilitet.

Nagrada Meša Selimović

Grad Tuzla je 2001 godine, na prijedlog gradonačelnika Jasmina Imamovića, osnovala Književne susrete Cum grano salis i ustanovila nagradu „Meša Selimović”, koja se u okviru Književnih susreta dodjeljuje za najbolji roman objavljen u prethodnoj godini na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

Prvobitna namjera Književnih susreta je bila obnova mostova saradnje i prevazilaženje nametnutih granica među književnim stvaraocima i ljubiteljima književnosti, koji pripadaju istom govornom (južnoslovenskom) području, a kojima su politika, podjele i sukobi iz bliske i daleke prošlosti nametnuli čvrste granice. Ideja Susreta bila, je i ostala, u namjeri osnivača da na prostoru Zapadnog Balkana potenciramo ono što nas veže, a ne ono što nas razdvaja.

Nagrada nosi ime jednog od najvećih romansijera sa ovih prostora, književnika Meše Selimovića, prije svega zbog opredjeljenja Općine Tuzla da među svoje prioritete uvrsti valorizaciju kulturnog i historijskog naslijeđa grada. Meša Selimović je zasigurno dio kulturne historije šire regije, ali kao Tuzlak, zaslužuje da se njegov grad najviše angažira u očuvanju i promoviranju njegovog opusa i talenta.

Postupak dodjele nagrade za najbolji roman objavljen u prethodnoj godini na govornom podrucju Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore započinje kandidovanjem objavljenih romana od strane selektora. Za svako govorno područje imenuje se po jedan selektor. Odluku o dodjeli nagrade za najbolji roman objavljen u prethodnoj godini donosi poseban žiri.

Meša Selimović najznačajnija djela

  • Uvrijeđeni čovjek. Svjetlost. Sarajevo, 1947.
  • Prva četa. Zora. Zagreb, 1950.
  • Tuđa zemlja. Radnik. Beograd, 1957; – 2. izd. Veselin Masleša. Sarajevo, 1961; 1962; – 3. izd. Svjetlost. Sarajevo, 1962; 1965.
  • Noć i jutra. Knjiga snimanja. (Scenario). Bosna film. Sarajevo, 1958.
  • Tišine. Svjetlost. Sarajevo, 1961; – Prosveta. Beograd, 1965; – Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1971.
  • Magla i mjesečina. Svjetlost. Sarajevo, 1965; – 1967; – Megla in mesečina. Mladinska knjiga. Ljubljana, 1970.
  • Eseji i ogledi. Veselin Masleša. Sarajevo, 1966.
  • Derviš i smrt. Svjetlost. Sarajevo, 1966; 1967; 1967; 1968; 1969; 1970; 1971; 1972; 1973; 1974; 1977; 1980; 1982; 1984/85;Derviš i smrt. Progres. Moskva, 1969; Derviš i smrt. Srpska književna zadruga. Beograd, 1969; 1972; – Derviš a smrt. Odeon. Praha, 1969; 1985; – Znanje. Zagreb, 1970; – Derviš a smrť. Tatran. Bratislava, 1971; 2010; – Matica srpska. Novi Sad, 1972; – Školska knjiga. Zagreb, 1974; – Der Derwisch und der Tod. Volk und Welt. Berlin, 1973; 1975; – Derwiš we mewt. Preveo na arapski Dr. Ahmed Smailovic. Al-Qahira, 1975; Derwisz i śmierć. Prevela Halina Kalita. PIW. Warszawa 1969; 2. izdanje 1977; – Derviš i smrt. Srpska književna zadruga. Beograd, 1976; – Veselin Masleša. Sarajevo, 1977; 1981; 1983; 1987; – Derviš in smrt. Prevedel Janko Moder. Mladinska knjiga. Ljubljana, 1978/79; – Derviš i smrt. Sloboda. Beograd, 1979; – Nolit. Beograd, 1981; 1982; – Školska knjiga. Zagreb, 1980; Prosveta. Beograd, 1983; 1988; – Rad. Beograd, 1982; 1985; – Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. Beograd, 1982; – Der Derwisch und der Tod. (Aus dem serbokroatischen von Werner Creutzigert). Svjetlost. Sarajevo, 1987; – Derviš i smrt. Svjetlost. Sarajevo, 1988.
    Za i protiv Vuka. Matica srpska. Novi Sad, 1967; – Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1972; – Sloboda. Beograd, 1979; 1981.
  • Pisci, mišljenja, razgovori. Svjetlost. Sarajevo, 1970; – Sloboda. Otokar Keršovani. Beograd, Rijeka, 1975; – Sloboda. Beograd, 1979; 1981.
  • Tvrđava. Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1971; 1972; 1974; 1980; 1980; 1984/85; 1985; 1988; 1989; – Maribor, 1972; – Tvrz. Odeon. Praha, 1974; Twierdza. Prevela Maria Krukowska. Czytelnik. Warszawa 1976; – Pevnosť. Slovenský spisovateľ. Bratislava, 1976; – Veselin Masleša. Sarajevo, 1977; 1982; 1987; – Sloboda. Beograd, 1980; – Kultura. Beograd, 1980; – Keshtjella. Rilindija. Prishtine, 1983.
  • Djevojka crvene kose. Svjetlost. Sarajevo, 1970.
  • Sabrana djela. Knj. I-VII. Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1972; – Sloboda. Otokar Keršovani. Beograd, Rijeka, 1975, knj. I-IX; 1976; – Sloboda. Beograd, 1979, knj. I-X; 1981; – Beogradski graficki zavod. Beograd, 1981, knj. I-X; 1983; 1986; 1988.
  • Ostrvo. Prosveta. Beograd, 1974; 1975; – Ostrvo. Prevedel Herman Vogel. Mladinska knjiga. Ljubljana, 1979/80. – Ostrov. Pravda. Bratislava, 1982;
  • Sjećanja. Sloboda. Beograd, 1976; 1976; 1979; 1981; – Svjetlost. Sarajevo, 1976.
    Ketten a szigeten. Budapest, 1976.
  • Krug. Beogradski graficki zavod. Beograd, 1983; – Prev. Zagorka Prisaganec-Todorovska. Naša knjiga. Skopje, 1988.

Preporučujemo i ove biografije

spot_img

DRUGI UPRAVO ČITAJU