Ljudske i lijepe priče vidimo i čujemo sve rjeđe. Teška vremena u kojima živimo u drugi su plan gurnula priče o malim-velikim ljudima
Priče koje napomenu da u ovoj zemlji žive mnogo dobri ljudi. Spremni pomoći, spremni voljeti. Priče koje stižu iz bolnica obično su bolne, one o patnji pacijenata oboljelih od korone, one o problemima sa kojima se susreću zdravstveni radnici, priče o umiranju, respiratorima, piše Oslobođenje…
Iz Tuzle nam stiže jedna posve drugačija, divna i toliko topla da vraća vjeru u nas, Bosance i Hercegovce.
Damir iz Tuzle sa svojom je kćerkicom stigao na Pedijatrisjku klinku u Tuzli. Roditelji znaju koliko stresa, straha i strepnje donosi svaki odlazak djeteta ljekaru. Damirova kćerka primala je infuziju. Značilo je to dugo čekanje u dva sata poslije ponoći doktorica je saopštila dobre vijesti, kćerkini nalazi su uredu.
- Kakve su šanse da idemo kući, upitao je zabrinuti roditelj.
- Nikakve prije jutra, odgovorila je doktorica.
- Zašto, da li postite?
- Da, odogovrio je Damir.
Doktorica se u sitne sate vraća do roditelja koji čeka da dijete dobije odgovarajući tretman. Nosi sehur koji je pripremila za sebe i odlučuje ga podijeliti sa Damirom.
Jedna konzerva sa ribom, nešto hurmi i vode nisu puno ali mnogo znače. Taj zajednički sehur doktorice i zabrinutog oca dokaz je koliko znamo biti dobri i plemeniti.
Ovo je Bosna i Hercegovina, ovo je Tuzla, ovo je pedijatrija!!! Kada je čovjeku teško, dragi Allah pošalje neke divne ljude koji ti olakšaju i vrate nadu u ljudskost. Hvala od srca, napisao je Damir Čaušević.
Ime divne doktorice je Sabina Dervišagić! Hvala u ime svih nas kojima vraćate vjeru u divne ljude.
