Mustafa Hukić Huka je zasigurno jedan od najlegendarnijih fudbalera Slobode iz Tuzle. Pročitajte priču o legendarnom Huki.
Fudbalski klub Sloboda iz Tuzle osnovana je davne 1919. godine, a 2019. godine povodom 100-te godine rada i sjajnih rezultata na Tušnju 12.oktobra stigao zagrebački Dinamo.
Dres tuzlanske „svetinje“ nosilo je na stotine i stotine tuzlanskih mladića, ali i iz drugih brojnih gradova bivše Jugoslavije. Mnogi od njih ostavili su neizbrisiv trag u stogodišnjoj istoriji kluba, zaigrali u Slobodinom dresu na evropskoj nogometnoj sceni, ponijeli dres bivše države i BiH.
Čast svima ali ljubitelji nogometa, ne samo u Tuzli, nego širom regiona su jednoglasni – jedan od najvećih, najboljih, najomiljenijih igrača Slobode svih vremena je legendarni Mustafa Hukić Huka.
Mustafa Hukić Huka biografija legende iz Tuzle
Ovaj izvanredni nogometaš, kasnije vrsni trener, rođen je 6.februara 1951. godine u Tuzli, život je okončao tragično u 48-oj godini života u saobraćajnoj nesreći 7.baugusta 1999. godine u mjestu Devetak, na magistralnom putu Tuzla-Doboj.
Smrt ga je zadesila na mjestu trenera Slobode sa kojom je tada zabilježio 9 uzastopnih pobjeda i izborio plasman u play-off koji nikada nije odigran.
U svojoj bogatoj igračkoj karijeri nastupao je brojne klubove a počeo je u njegovom najdražem klubu, ekipi Slobode za koju je debitovao sa 16 godina, za koju je odigrao 281 utakmicu i postigao 25 golova.
Mustafa Hukić Huka je igrao sa čuvenim Bestom
Kasnije je nastupao za NK Osijek, u Americi je igrao za tim San Jose a svlačionicu je tada dijelio sa čuvenim igračem Georgeom Bestom.
Nakon Amerike otišao je u Tursku gdje je nastpao za tim Adana Demirspor. Karijeru je okončao u dresu Slobode u 34-oj godini života i to 1985. godine.
Nastupao je za reprezentaciju bivše Jugoslavije, čiji dres je oblačio 5 puta a debitovao je protiv reprezentacije Kolumbije u Bogoti 30. januara 1977.godine.
Nakon završetka igračke karijere otišao je u trenerske vode. Bio je šef struke u Slobodi, bio trener „A“ reprezentacije BiH koju je vodio selektor Fuad Muzurović, zatim selektor „B“ selekcije BiH.
Otišao je u najboljim godinama, smrt je bila brža ali iza sebe je ostavio rezultate i dijela po kojima će ga pamtiti svi ljubitelji nogometa u BiH i cijeloj regiji.
Huka je bio veliki sportista i još veći čovjek
“Sigurno da je nogomet u našoj zemlji izgubio nenadoknadiv gubitak smrću Huke. Dugo godinama smo bili prijatelji, kolege i znam koliko je bio vrstan igrač, trener, veliki insan.
U njega sam imao ogromno povjerenje, znao sam u svakom trenutku da misli sve najbolje našoj reprezentaciji, igračima, našim navijačima.
Teško mi je govoriti jer sam vrlo rano izgubio jednu sportsku i ljudsku gromadu”, rekao nam je selektor Fuad Muzurović.
Muzurović je godinama u vrijeme održavanja Memorjalnog turnira „Mustafa Hukić-Huka“ dodijeljivao, od sebe, pehar igraču koji je svojom igrom najviše podsječao na umjeće rahmetli Mustafe Hukića.
Mustafa Hukić je dokaz da legende nikad ne umiru
Novinar Rešad Mamela je svašta prošao sa legendom Hukićem, kao igračem i trenerom.
Na posljednjem oproštaju od njega bio je prisutan ogromni broj ljubitelja nogometa iz cijele bivše države.
Imao sam težak zadatak a na koji sam ponosan, da se u ime igrača, trenera, sportskih radnika, bh. javnosti oprostim od njega. Bio je to dirljiv trenutak i sigurno taj dan neću nikada moći zaboraviti, kaže Mamela.
Takođe, na memorjalnom turniru koji se je održavao godinama u spomen na njega, imao sam čast i veliko zadovoljstvo da budem oficijelni spikerna stadionu Tušanj, a na tim turnirima nastupale su brojne ekipe iz bih i inozemstva”, završava Mamela.
