Donosimo ekskluzivni intervju sa Ragibom Spahićem, mašinskim inženjerom i osnivačem kompanije SIGMA, koja se ističe po svojim inovativnim pristupima optimizaciji procesa u proizvodnji.
Sa bogatim iskustvom rada u automobilskoj i prehrambenoj industriji na rukovodećim pozicijama poput šefa proizvodnje i šefa mašinskog održavanja, gosp. Spahić je postao priznati stručnjak u oblasti kontinuiranog poboljšanja procesa i ušteda u proizvodnji.
Fokusiran na prevenciju i rješavanje problema u ranoj fazi, on neprestano traži nove načine za optimizaciju proizvodnje, čak i u najzahtjevnijim uslovima. Kroz svoje iskustvo u renomiranim kompanijama poput Sisecam Soda Lukavac, MDG International i Tsubaki Nahashima, te sada u AS Holdingu, stekao je neprocjenjivo znanje koje dijeli sa našim čitateljima.
1. Gosp. Spahić, koliko je Vaše radno iskustvo iskustvo uticalo na Vašu viziju osnivanja kompanije SIGMA?
Raditi u proizvodnji i održavanju u kontinuitetu čak i kombinovano suočava čovjeka sa mnogo različitih problema. Vrlo često se suočavamo sa situacijama koje po prvi puta vidimo. Učio sam da se snalazim i koristim alate i tehnike koje sam znao u to vrijeme. Međutim ono što je definitivno promjenilo mene i pomoglo mi u povećanju produktivnosti u svemu je sistemski pristup prilaska i suočavanja sa problemima. Inspirisan svojom misijom da dodajem vrijednost gdje god se nalazim shvatio sam da je pokretanje firme logičan i sistemski pristup u ostvarivanju svoje misije.
2. Sa kojim konkretnim izazovima ste do sada susreli u procesu optimizacije proizvodnje, i kako ste ih prevazilazili?
Ljudi nisu svjesni da procesi koji su nekada jednom uspostavljeni ustvari daju manji output od optimalno mogućeg iz raznih ograničenja posebno ubjeđenja. U procesu prilikom predočavanja podataka o procesu ljudi budu zaprepašteni određenim nelogičnostima koje su gubitak po svakoj defniciji. To je često prvi dio osvještavanje o problemu na osnovu podataka koji se prikupljaju na licu mjesta ne nikako iz kancelarije. Nedostatak znanja o modernim tehnikama DOE dizajn ekperimenta npr sprečava kompanije da se upuste u optimizaciju procesa na mikro nivou parametara. Dodatno znanje je blago koje se čuva i ne dijeli pa tako kad pojedinac koji je bio čuvar ode onda se gubi to znanje nepovratno. Dizajn ekpserimenta može pomoći da se uspostave nove spoznaje o procesu koje pomažu u kvalitetnijem odabiru procesnih parametara imajući u vidu ključna ograničenja.
3. Kako biste opisali Vaš fokus na preventivno rješavanje problema u proizvodnji i koji su benefiti takvog pristupa za Vaše klijente?
Prije nego se krenu koristiti alati važno je shvatiti principe na kojima to počiva. Naime koncept preventivnog održavanja počiva na principu proaktivnog djelovanja u svakoj fazi života oprema u cilju smanjenja troškova i povećanja dostupnosti mašina. Osnovni problem koji sam imao priliku da vidim je nedostatak adekvatnog planiranja uz fokus na izvršavanje. Rezultat takvog pristupa je mnogo improvizacija, nedostatak sledljivosti, nemogućnost praćenja aktivnosti i na kraju povezivanja efekata tih aktivnosti sa produktivnosti u krajnjoj mjeri.Kada se na zdravim osnovama postavi dobar plan sa dobrim izvršavanjem otkrivaju se odstupanja od standarda, gubitci postaju uočljiviji i brže se minimiziraju a pti tome se kontinuirano prate efekti poduzetih mjera kako bi stalno bili u spirali kontinuiranih poboljšanja.
4. Možete li nam dati primjer kako ste primijenili LEAN filozofiju koju preferirate u svojim radnim procesima i alate u poboljšanju procesa u proizvodnji?
Uspjeh je pojednostaviti kompleksne procese do nivoa na kojem je moguće praviti poboljšanja. Na kraju svega se bavimo poboljšanjem pojedinih sedmenata procesa koji kao cjelina onda daju bolje rezultate. Imam i drugi slučaj kada naizgled jednostavan proces i postupak uronimo u dubinu pa izvučemo na desetke poboljšanja koji nismo bili ni svjesni da su ograničavajući faktor. Zajedničko u oba pristupa nakon implementacije pobljšanja pitanje koje pastavljaju bio: pa kako smo mogli raditi onako ranije? To često bude glavna reakcija od ljudi kojima se olakšaju svakodnevni poslovi a takav feedback stvarno mnogo znači.
5. Kako vidite ulogu mašinskog održavanja kao profitnog centra u industriji, i koji su koraci potrebni da se to ostvari na većem nivou?
Istraživanja i ankete pokazuju da Uprava ugalvnom sa preko 50% nije zadovoljna održavanjem. Međutim tome umnogome kumuje održavanje jer nisu posloženi na baznim stvarima: planiranje, preventivni pregledi, redovno pritezanje, čišćenje i podmazivanje a pri tome reaktivni mod je stalno uljučen. To su sve podloge koje održavanje dovode u fokus na naegativan način posebno što se problemi ponavljaju. Zagovaram digitalizaciju kroz CMMS Compruterized Managment maintenece System kao jednu novu paradigmu koja treba da postavi novi koncept održavanja. Ideja kojom se vodim da sve najbolje prakse nakačimo na digitalne platforme i da na podatcima, rezultatima i kontinuiranim poboljšajima relevatno održavanje postane profitni centar. Na tom putu ima mnogo posla i taj kvantni skok o kojem pričam je potreban kako bi se ostavile stare prakse i postavljala baza za novi početak. Održavanje postavljeno na zdravim osnovama koje radi na tome da bude agilno, produktivno, isplanirano i na kraju kontrolisano ima potencijal da bude novi profitni centar. To može kroz cijeli životni ciklus opreme na način da produžuje vijek trajanja mašine i njenu dostupnost. Bitna karika u svemu je timski rad između prve linije koji direktno rade na mašini i održavanja bez čega se vrtimo u začaranom krugu. U tom pogledu alati kao što je TPM total productive maintenance sa svojim stubovima može biti shift (prelaz) iz reaktivnog u proktivni mod.
6. Koja je Vaša vizija u pogledu digitalizacije procesa u proizvodnji, i kako digitalne platforme mogu doprinijeti efikasnosti i konkurentnosti kompanije?
Neću reći nista novo ako podcrtam da je digitializacija u širem smislu potrebnija nego ikada. Potreba da se iz komplesknosti može vidjeti ono što je suština na brz jednostavan i intuitivan način bez digitalicaije je nezamislivo. Dodatno istražvanja pokazuju da firme koje ulažu u digitlaizaciju imaju tri puta brži rast u poređenju sa firmama koje to nemaju. Moje iskustvo govori da centralizacija podataka sa kvalitetnim filtriranjem i kontinuiranim praćenjem pomaže da pravimo poboljšanja tamo gdje nismo bili ni svjesni kako pravimo gubitke. To otvara potpuno novi prozor u svijet poboljšanja i unaprijeđenja.
7. Kako gledate na sinergiju između tradicionalnih i modernih pristupa u optimizaciji proizvodnje, i kako ta kombinacija doprinosi konkurentnosti kompanija u današnjem tržišnom okruženju?
Opšte poznato je da stari sistem na kojem su odgojene generacije JUS imao je vrlo dobra riješenja koja su poštovala struku, logiku i bazni pristup u svemu. Kroz turbulentna vremena i brze promjene dosta od tih praksi se prestalo koristiti i sada u novim vremenima treba uskladiti svu novonastalu komplesnonst u vidu podataka, senzora, digitlazacije, elektrifikacije… Nove metode i alati kako volimo da kažemo nisu ništa drugo do najbolje prakse prijašnjeg sistema. Možemo ga zvati kako god mi želimo. Zajedničko za sve nove alate koji se proklamuju je logika i zdrav razum u svojooj suštini, to što su zaokruženi u neki od sistematičnih alata koji pri tome imaju dobru reklamu pa su popularni je samo dobra marketinška strategija u bržem usvajanju tih alata.
8. Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost Vaše kompanije SIGMA?
Moja je vizija da budem partner firmama koje žele da unaprijeđuju svoje poslovanje kroz optimizaciju, digitalizaciju u prvom redu održavanja. Dodatno vidim potencijale u umrežavanju i pravljenju ozbiljnih timova koji ne moraju nužno biti jedna cjelina. Misija takvih timova je povremeni angažman timova koji će praviti kvantne skokove u organizaciji a onda sistematično usvajati novo stanje kao nulto. Agilni pristup sa fokusom na brze promjene moja je vodilja. Moja vizija ide u smijeru pomaganja firmama u aktivnostima preventivnog održavanja, montaže i demontaže postrojenja, vođenje i kordinacija na velikim projektima sa multidisciplinarnim timom. A u konačnici vođen svojom osnovnom misijom da dodajem vrijednost ubjeđen sam da će ideja biti prepoznata, posebno članovima Bizbook.ba poslovne mreže.
9. I za kraj, recite nam šta radite kada ne radite?
Odavno nisam imao teže pitanje. Znam šta volim raditi kada “ne radim” i trudim se da to vrijeme provedem kvalitetno, kao npr. da pogledam neku dobru premijeru filma iz žanrova naučne fantastike, triler ili historijski film jer svako od nas treba s vremena na vrijeme da malo pobjegne iz realnog svijeta i mene veliko platno odmori. Također vodim računa o balansu porodičnog i poslovnog života i vrijeme koje provodim sa prodicom se malo sa čim može mjeriti, ali uživam i nijemom posmatranju okoline. Oduševim se kada vidim iskrenu ljudskost koja me inspiriše, npr. kada neko stane autom pa propusti stariju gospođu na prelazu. Zaista volim vidjeti te male znake ljubaznosti u svakodnevnim stvarima koje nas čine ljudskim bićima. Vjerujem duboko u to da se prema namjeri sve u životu vrednuje kao i u to da ništa ne može nadoknaditi znanje, zbog čega puno čitam. Biti dovoljno ponizan da priznaš kako ne znaš je put ka tome da nešto novo saznaš, je nešto čime se vodim.
Bizbook.ba
