-„Pjesnik je oduvijek bio onaj koji u drugima liječi bolest od koje sam umire!“ Zuko Džumhur
Svjetski dan poezije obilježava se svake godine 21. marta, kako bi se slavila umjetnost poezije i njen uticaj na ljude širom svijeta. Proglasio ga je UNESCO 1999. godine, “s ciljem podržavanja jezične raznolikosti kroz pjesnički izričaj i povećanja mogućnosti da se ugroženi jezici čuju”. Poezija je poput čarobnog svijeta u kojem riječi postaju melodija. Kroz njezine stihove putujemo kroz vlastite emocije i misli otkrivajući skrivene dubine našeg bića. Kao što je William Wordsworth rekao: ”Poezija je prva i posljednja stvar – ona je vječna kao i duh čovječanstva.” U njenim stihovima pronalazimo istinu koja nas povezuje sa univerzalnom ljudskom suštinom.
Obilježavanjem ovog dana ističemo važnost ove umjetničke forme i podstičemo ljude da se izraze kroz riječi na jedinstven način. Ovaj dan slavi bogatstvo jezika i kulture koji se prenose kroz stihove. Upravo na današnji dan posvetite vrijeme poeziji. Odabrali smo neke od ljepših stihova kako bi se prisjetili važnosti poezije.
“Poput perja rajske ptice pjesma je ono što nas štiti od mraza i običnosti. Pjevamo da ne bismo bili sami, a nismo sami samo kad pjevamo. Duvanje u sviralu nije sviranje nego duvanje. Prema tome nije svako pisanje književnost, niti je svaka ptica golub”. – Boro Kapetanović ( Šta je poezija a ko su pjesnici?)
“Pjesnici su čuđenje u svijetu. Oni idu zemljom i njihove oči, velike i nijeme rastu pored stvari, naslonivši uho na ćutanje što ih okružuje i muči – Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.” Antun Branko Šimić (O uzvišenosti pjesnika i umjetnosti u svakodnevnom životu.)
“Premalo sam uživao u proljetnim pljuskovima
i zalascima sunca.
Premalo sam se naslađivao ljepotom starih pjesama
i šetnjama na mjesečini.
Premalo sam se opijao vinom prijateljstva
mada na zemlji jedva da je bilo zemlje u kojoj
nisam imao barem dvojicu prijatelja.
Premalo sam vremena odvajao za ljubav
kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme.
Drugi put bih znao neuporedivo više
da uživam u životu.”(Izet Kiko Sarajlić)
“..Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek’ od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš – kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo…” (Nepovratna pesma, Antić)
“Što sam mogao uljepšati gotovo je
Radost je našla svoje riječi
I ljubav cvijet koji će je prikazati
Mjesta su dobila što sam im mogao dati
I vrijeme je uzelo svoje
Zvijezdu za kojom sam išao ti si nazivala svojom
Kao da mene primašu zagrljaj
Ovom danu ti ćeš dati vrijednost
I sve drugo bit će samo priprema
Slijep od patnje ja sam slijep za svoje
Posljednja se pobjeda slavi u tuđi srcima
A ja se tvome predajem željan skloništa
Već usred života.” (Vlado Gotovac)
Priredila: Rabija Numanović
