U Tuzli je sinoć od posljedica srčanih problema, u 84. godini, preminuo Adem Tucaković – Tuce, poznati privrednik, društveno-politički radnik i sportski funkcioner.
Obavljao je više odgovornih funkcija u našem gradu, BiH i bivšoj Jugoslaviji.
Poslije završenog Fakulteta ekonomije u Subotici, vratio se u svoju Tuzlu, gdje mu je prvo zaposljenje bilo u kombinatu “Sodaso”, odnosno, u Rudniku soli i sonim bunarima.
Po izgradnji Fabrike deterdženata “Dita” ubrzo je preuzeo taj kolektiv i učinio ga jednim od najuspješnijih u sektoru industrije sredstava za pranje. Tokom rata u BiH obavljao je dužnost generalnog direktora HAK-a, a u mirovinu je otišao 2003. godine s pozicije direktora “Tuzla – puteva”.
Obnašao je dužnost i općinskog vijećnika, te zastupnika u Skupštini TK kao predstavnik SDP-a, a kao predstavnik kombinata “Sodaso” i predsjednik grupacije hemije i nemetala BiH.
Bio je čovjek širokih nazora, omiljen u svakom društvu, posebno Tuzlaka, kojima je bio uzor u mnogim stvarima. Posebno po dinamičnom načinu života, aktivnom druženju, spremnosti da pomogne u svakoj prilici, idejama, načinu realizacije…
Sport je bila Tucetova posebna ljubav. Iako je bio poznat kao navijač “Partizana”, njegova ljubav bila je FK Sloboda u kojoj je obavljao niz dužnosti, a na kraju i kao predsjednik Kluba. Zajedno s dr. Antom Raosom, Fahrudinom Avdičevićem i još nekim igračima starije generacije, Tucaković je uspio sačuvati klub u vremenima kada se država raspadala po nacionalnim šavovima, pa tako i brojni sportski kolektivi. Isto se može reći i kada je u pitanju KK Sloboda Dita, koja je i dobila ime po Tvornici deterdženata.
Znao je reći da je uspio živjeti svoj život na način kako je mislio da je to najbolje, da nema neostvarenih želja, ilustrujući to mišlju: “Život nije kratak, ali se kasno sjetimo da ga živimo“. Tuce je, jednostavno, život živio punim plućima i bio je ličnost kakvu prepoznajemo u poznatoj tuzlanskoj sevdalinki “Nema više lola iz starog Bristola…”
(mp/tuzlalive.ba)
