Piše: dr. sc. Suadin Strašević
Poginule junakinje 210. Viteške oslobodilačke brigade „Nesib Malkić“ Živinice
Tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata (1992-1995.), u 210. Viteškoj oslobodilačkoj brigadi „Nesib Malkić“ Živinice, bilo je angažovano 3173 borca i, u direktnom borbenom rasporedu, 59 žena borkinja. Tokom izvođenja borbenih dejstava na širem području Bosne i Hercegovine: u zonama odgovornosti prvog, drugog, trećeg, četvrtog, petog i sedmog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, poginulo je 114 boraca i 2 borkinje. Ranjenih boraca bilo je 868, a među ranjenim borcima bilo je i borkinja brigade. Godišnjica 210. Viteške oslobodilačke brigade „Nesib Malkić“ Živinice je 12. februara. U ovom tekstu prisjetit ćemo se naših poginulih JUNAKINJA: Bahire Mušanović i Suade Livadić.
Bahira Mušanović
Teška se borba vodila u novembru 1992. godine. Jedinica „Sprečanski odred“, kasnije Prvi udarni „Sprečanski bataljon“, 210 Viteške oslobodilačke brigade „Nesib Malkić“ Živinice, upućena je u, hladnim novembarskim vjetrom brisanu Bosansku Posavinu.
U izvođenju ofanzivnih borbenih dejstava dana 15. 11. gine hrabra borkinja Bahira Mušanović. Bahira je rođena u Tupkoviću 21. 4. 1964. godine. (Otac Avdija i majka Emina). Do uključivanja u „Sprečanski odred“ Armije Republike Bosne i Hercegovine, živjela je sa kćerkama Midhetom i Sabrinom. Dana 18. 9. 1992. godine stupila je u ARBiH.
Gine na borbenom položaju u blizini crkve na koridoru Lončari-Brčko. Njeno tijelo ostalo je u međuprostoru. Nakon nekoliko dana, elitna jedinica Sprečanskih komandosa, jurišajući u smrt, izvukla je njeno tijelo. Neposredno uz Bahiru, u ovoj teškoj borbi, nalazila se i hrabra borkinja Alma, koja će biti teško ranjena. Heroina Bahira Mušanović je ukopana u Tupkoviću, u mezarju Trojan.
Tog dana, 15. novembra 1992. godine, u teškim borbama, herojskom smrću, ginu vojnici „Sprečanskog odreda“ Mesud Delić (1975-1992), Šahim Jagodić (1953-1992), Mirzet Alagić (1964-1992), Fadil Suljanović (1970-1992), Mehmedalija Ćejvanović (1950-1992) i Nihad Salkić (1967-1992) koji će, teško ranjen, preseliti na ahiret dva dana poslije ranjavana. (Bilješke: Alija Arif Delić, Nekrologij šehida i poginulih boraca općine Živinice, 2011.).
Suvada Livadić Seka
Borkinja Suvada Livadić, rođena je u Vražićima 16. 11. 1954. godine. Sa roditeljima (majkom Fatimom i ocem Fahrudinom) prvo seli u Banoviće, a zatim se nastanjuju u Živinicama. Po zanimanju je bila krojač, do rata je bila zaposlena u prodavnici koja se nazivala “Dućan”. Izbijanjem agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, hrabra Suvada se uključuje u redove Armije RBiH, kao borac “Živiničkog bataljona” 210 Viteške oslobodilačke brigade “Nesib Malkić” Živinice.
Sa Živiničkim bataljonom prolazi teški ratni put; iz borbe u borbu. Njeni ratni drugovi, u znak dubokog poštovanja prema Suvadi, zvali su je Seka. Kao borkinja, u vojnom rasporedu sanitet, prema kazivanju njenih suboraca, ukazivala je pomoć ranjenim borcima u najtežim mogućim uslovima. Jurišala je na prve borbene linije čim bi saznala da je neko od boraca ranjen. U predahu između borbi, često je spominjala svog umrlog brata Fuada i svoje dvije, tada kćerkice, Almu i Selmu.
U teškim borbama na ratištu Vozuća, 1. jula 1993. godine, Suvada je gelerima neprijateljske granate pogođena u vrat. Preselila je na ahiret na prvoj borbenoj liniji braneći Domovinu. Teška tuga je zavladala slavnim Živiničkim bataljonom. Trebalo je stisnutii zube; krenuti dalje u borbu; ostala je recka na srcu; puno je recki na našim srcima…
Suavada rahmetli, pala je herojskom smrću, ostaje u sjećanju i u srcima njenih ratnih drugova; boraca i borkinja. Ovi redovi nastaju zbog generacija koje stasavaju i koje će tek doći; da ostane trag o jednoj generaciji koja je stala na branik Domovine… Njene kćerke, danas, su ugledne profesorice.
(Bilješke: Alija Arif Delić, Nekrologij šehida i poginulih boraca općine Živinice, 2011.; razgovor sa suborcem Suvade rahmetli Džemom Brčaninovićem profesorom, razgovor sa kćerkom Suvade rahmetli Almom profesoricom). /dr. sc. Suadin Strašević/
Na slikama Bahira Mušanović, Suvada Livadić i autor Strašević