Muhamed Uskufi je jedna od najvažnijih ličnosti u historiji naše zemlje, Bosne i Hercegovine.
Muhamed Hevaija Uskufija (skraćeno: Muhamed Uskufi ili Muhamed Hevaija), bosanski je alhamijado pjesnik i sastavljač tursko-bosanskog rječnika.
U Bosanskom Ejaletu Osmanskog Carstva u 15. vijeku pojavio se novi oblik kniževnosti tzv. „alhamijado književnost“. To je bila književnost na bosanskom jeziku, koja je pisana posebno modifikovanim arapskim pismom “arebicom”. Naziv „alhamijado“ dolazi od izvrnute arapske riječi “el a‘džemijje”, što znači nearapski. Alhamijado književnost je, sa veoma rijetkim izuzecima, imala uglavnom vjersko-didaktički karakter.
Glavni oblici ove naše književnosti su: ilahije, kaside, poslanice, pozivi i poruke (tzv. arzuhali), te pjesme napisane po uzoru na bošnjačku narodnu poeziju. Kod pokorenih naroda u arapskim halifatima, kao i u Osmanskom carstvu, pored „glavne“ književnosti na orijentalnim jezicima. postojala je i književnost na narodnim jezicima, pisana arapskim pismom.
Pored Bosne, takva književnost je odranije postojala u Španiji, a pojavila se i u Grčkoj, Albaniji, Poljskoj, Bjelorusiji… Naša alhamijado književnost je najbogatija od svih sličnih književnosti drugih naroda. Bosanska alhamijado književnost je vezana isključivo za muslimansku bošnjačku sredinu i sa književnošću drugih religija u Bosni nema nikakve sličnosti. Jedan od prvih naših pjesnika koji je pripadao ovom kniževnom pravcu i pisao arebicom na bosanskom jeziku bio je Muhamed Uskufi iz Donje Tuzle.
Muhamed Uskufi je u mjestu Dobrnja kod Tuzle 1601. godine, a umro poslije 1651. godine. Pjesnički pseudonim mu je bio Hevai (Zračni). Dana 16. septembra 2016. u naselju Dobrnja podignuta je spomen-ploča s njegovim imenom i godinama rođenja i smrti.
Ostavši rano bez roditelja, Muhamed Uskufi se otisnuo u svijet i došao do Carigrada, gdje se bavio raznim poslovima. Osim toga što je bio jedan od prvih bosanskih pjesnika na orijentalnim jezicima, prvi je sastavio tursko-bosanski rječnik u stihovima.
Kasnije se Mhamed Uskufi upisao u Enderun mektebi nedir u Istanbulu i tu stekao visoko obrazovanje.
Poslije završetka studija na ovoj prestižnoj akademiji, na kojoj su se školovali osmanski visoki službenici, Uskufi je službovao na sultanovom dvoru Topkapi Saraju u Istanbulu. Tokom cijelog života i rada isticao je da je Bošnjak. Muhamed Uskufi tako počinje i jednu svoju pjesmu: “Bosanski da vam besidim, bratani, da slušaju dobrotelji, prijatelji znani…”
“Bosanski da vam besidim, bratani, da slušaju dobrotelji, prijatelji znani…”
Bosansko-turski rječnik
Magbuli-arif ili Potur Šahidija, spjev iz 1631. godine i smatra se jednim od najstarijih rječnika na južnoslavenskim prostorima. Otto Blau, njemački diplomat, prvi je pronašao i objavio riječnik. Muhamed Uskufi piše o progonima, pohlepi, podmitljivosti, jelima i sličnim temama.
U uvodu svog tursko-bosanskog rječnika Muhamed Uskufi piše:
“ Mnogo je lijepih rječnika napisano,
Sve kao dragi kamen probranih i omiljenih,
Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem. ”
Postoje četiri sačuvana primjerka ovog rječnika; jedan od njih se nalazi pohranjen u univerzitetskoj biblioteci u Uppsali (Švedska).
Muhamed Uskufi udario je snažne temelje bosanskom jeziku, što se ističe mišljenjem modernog britanskog historičara Noela Malcoma na ovu temu, koji kaže:
“Kako je bosanski jezik bio treći jezik Osmanlijskog Carstva, nije nikakvo čudo sto je i dio osmanlijske književnosti napisan na tom jeziku”.
Bosanski pisac iz 18. stoljeća, ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija, koji je u svom ljetopisu pridodao i zbirku pjesama na bosanskom jeziku, ustvrdio je da je taj jezik mnogo bogatiji od arapskog, zato što ima 45 riječi za glagol “ići”. Čak je 1601. godine Marvo Orbini zapisao da:
“Od svih naroda koji govore slavenski, bosanci imaju najglađi i najelegantniji jezik i diče se činjenicom da jedini oni danas paze na čistoću slavenskog jezika”.
Sam rječnik, bez nekog posebnog sistematiziranja u njemu, pisan je na turskom jeziku u stihovima i sadrži oko 700 riječi bosanskog jezika u oko 330 stihova.
Uskufijev rječnik predstavlja jedno od najvažnijih djela bosanskog jezika. Rječnik je pisan u stihovima, zato što kultura pisanja u tom razdoblju nije razdvajala umjetnički i didaktički način stvaranja. Prvobitna upotrebna vrijednost djela danas nije aktualna, već se tretira kao filološka činjenica i artefakt.
Zahvaljujući profesoru iz Osla, Svenu Meneslandu, koji je omogućio kopiju prijepisa, ovaj rječnik je postao dostupan svim ljudima zaintertesiranim za bogatstvo i višestoljetni kontinuitet bosanskog jezika.
Pjesma koju je napisao Muhamed Uskufi:
Savjet ženama
Ah Boga vam, sve žene,
bac’te zlu ćud od sebe,
svjet uzmite od mene.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Ej vi žene udate,
grijeha se čuvajte,
muža dobro slušajte!
Bac’te zlu ćud od sebe!
Ako ste vi kadune
ikoliko uljudne,
mužu bud’te ugodne.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Bogu robinja budi
i svom mužu ugodi,
te u dženet uhodi!
Bac’te zlu ćud od sebe!
Svaka žena zagluša
koja muža ne sluša,
njome šejtan brod kuša.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Što muž neće ne rad’te,
na sotonu ne jaš’te,
mužu hatur ne kvar’te.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Mužu hizmet činite,
dobro ga se bojite,
ružnom smrti ne mrijte.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Koja muža imade
hak muževski ne znade
u džehenem upade.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Ah Boga vam, Sarajke
ne slušajte vi majke,
a ni one ebejke.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Ako će bit i mati,
kad te na zlo navrati
ne valja je slušati.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Dženet steći za rana
poslušajte Kur’ana,
čuvajte vi imana.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Pamet beri u glavu,
ter ti hodi uspravo,
ter ne hodi tam-amo.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Koja muža namuči
vrag je na zlo nauči,
Bog joj neće pomoći.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Ne spavajte po svu noć,
bud’te mužu u pomoć,
u milosti, u dragoć.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Koja kuću rasipa,
nije žena lipa,
gora nego slipa.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Kad je zla ćud uhiti
nek od sebe nju hiti,
pa na dobro pohiti.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Prina mužu sve lajuć’
u džehenem će je vuć’
izbavit se neće moć.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Rano valja ustati,
svog obraza čuvati,
dobra svakog imati.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Koja muža neće obuć
u srcu joj pukla žuč,
te gorila kao luč.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Svu će gizdu sutra svuć
a ćefine na se obuć
i pod zemlju se uvuć.
Bac’te zlu ćud od sebe!
Ne provod’te naza,
čuvajte namaza,
Hevo vama kaza:
Bac’te zlu ćud od sebe!
