3d rendering android robot thinking in office
Ljudski rod je na stranputici. Tehničko-tehnološki napredak će doprinijeti tome da će čovječanstvo u narednom periodu imati velikih problema ako zadrži kapitalisitičke produkcione odnose u društvenom uređenju . Do sad, ljudski rod se i nekako nosio sa tehnološkim napretkom jer on (tehnološki napredak) nije bio takvog dostugnuća, da je mogao ozbiljnije uticati na ljudsku radnu i drugu aktivnost. Međutim stvari se mijenjaju kada je na pomolu jedna nova oblast u regulaciji mašina a to, umjetna inteligencija. Kod nas se skoro pogrešno shvata pojam, umjetna inteligencija. Mnogi pod tim vide sadašnje mašine koje same rade, toboti i tome slično. Šta je, ustvari, umjetna inteligencija? Najjednostavnije rećeno, to su mašine ili uređaji koji upravljaju drugim mašinama, odnosno, mašine koje znaju da misle i da samostalno donose odluke. Za razliku od robota, to su mašine koje se same programiraju, t.j. zavisno od uslova i situacije u kojoj se nađe mašina sa kojom upravljaju, one reaguju adekvatno toj situaciji. Najjednostavniji primjer za to je automobil kojim u budućnosti neće upravljati čovjek, već mašina koja će biti ugrađena u automobil. U toku kretanja automobila cestom, mogu se javiti razne situacije koje nije moguće predvidjeti i napisati program putem određenog coda koji bi bio inkorporiran u automibl i koji bi upraljao njime prilikom njegovog kretanja. Za to je čovjek izmislio mašinu sličnu njegovom mozgu koja će sama, zavisno od situacije u kojoj se nađe mašina sa kojom upravlja, pisati cod programa kojim će upravljati tom mašinom, u ovom slučaju, autom.
Mnogi stručnjaci smatraju da će primjenom umjetne inteligencije u ljudskim radnim aktivnostima, veoma veliki broj radnika ostati bez posla. Kapitalizam, kao produkcioni društveni odnos, nije dao rješenje za takvu situaciju, t.j. da će primjenom savremenih tehnoloških dostignuća doći do toga, da će biti veoma mala potrebe za živom radnom snagom. Kapitalizmu je bitna materijalna strana života ljudskog roda a ne i pravično uređenje međusobnih odnosa između ljudi. Razvojem tehnike i tehnologije u radnim aktivnostima, nije se primjenjivala sociologija kao nauka koja se bavi društvom. Kapitalizam nije predvidio šta će biti sa ljudskim rodom poslije njega. Maksističko učenje je dalo rješenje za ove situacije u produkcionim odnosima. Marksizam je predvidio prelazno društveno uređen ka komunizmu, socijalizam. Ovo društveno uređenje bi pripremilo sve uslove da ljudski rod, da tako kažem, prijeđe u besklasno društveno uređenje.
Komunizam, kao besklasno društveno uređenje, nastao bi onog momenta, kada svijest ljudskog roda naraste do određenog nivoa i kada bi proizvodne snage bile na takvom tehnološkom nivou, da bi mogle proizvoditi ogromna materijalna dobra. U tom slučaju, prestala bi potreba ljudskog roda za klasnim društvenim uređenjem. Svaki pojedinac u komunističkom društvu bi radio koliko može a dobijao bi onoliko koliko mu je ptrebno, od svakog prema sposobnostima, svakome prema potrebama.
U kapitalizmu je zanemareno to, da je čovjek svjesno ljudsko biće a pored svega, i društveno biće. Kapitalizam je u svom oklrilju njegovao i razvijao naučne oblasti iz domena tehnike i tehlogije koje su donosile i donose najveći profit a ne i nauke koje se bave uređenjem odnosa između ljudi u društvu.
Gledano istorijski, tehničko-tehnoliško napredovanje u radu donosilo je i probleme neadaptivnosti pojedinca novim načinima rada i novoj organizaciji radnih procesa. Pojavom tejlorizma kao naučne organizacije rada, radnici su bili izrazito nezadovljni novim pristupcima u radu je se od njih zahtijevao dinamičniji ritam u radu. Lenjim je za tejlorizam rekao, da je to naučni metod cijeđenja znoja radnika. U tom slučaju, kapitalisti su morali organizavati radne procese adekvatno novim tehnlogijama rada a takođe, i povećati i dnevnice radnicima.
Kada je Ford u svoje proizvodne pogone uveo konvejere, pokretne trake, uvidio je da jednolične radne operacije na radnike djeluju monotono. Da bi se izbjegla ta monotonija, on pušta muziku u proizvodne pogone, tako da je to radnicima davalo određeno raspoloženje.
Prvim tehničkim dostignućima, tehnologija rada se mijenja. Većinu radnih operacija u procesu rada izvršavaju mašine a ne čovjek. Proučavanje rada se proširuje sa sociologijom rada i sa psihologijom rada. Međutim, naglim razvijem tehnike, sve više se potiskuje u zaborav društvena osnovica rada a primat se daje tehničko-tehnološkoj osnovici.
U sadašnjim kapitalističkim produkcionim odnosima, pogotovu u neuređenim društvima kao što je naše, radnik je predmet totalne eksploatacije. Radi za veoma nisku dnevnicu, dok se kapitalisti enormno bogate. Za ovakav nepravedan odnos radnik-kapitalista u našem društvu, kriva je država. Vladajuća elita se sparila sa kapitalistima i njihovo tumačenje je, da oni (kapitalisti) pune državnu kasu sa fiskalnim i drugim obavezama a radnika, koji svojim radom stvara novo materijalno dobro, niko ne pominje.
Sa razvojem umjetne inteligencije i njenom primjenom u radu, ljudski rod mora tražiti humanije društvene odnose.
Selimović Edhem Edo, www.rurip.com
