Piše: dr. sc. Suadin Strašević
-ČOVJEK I DJELO-Knjiga Akademika prof. dr. sc.Envera Mandžića, emeritusa „KOLEKCIONARSTVO KAO SUDBINA“
Mi koji smo se primakli pedesetim, a i oni nešto stariji, u svakodnevnoj komunikaciji vrijeme uglavnom dijelimo na ono „prije i poslije rata“. Pri tome, dakako, rat je zasebna priča. Ta dramatična periodizacija je prijelomna tačka u našim životima. Za razliku od toga, historičari pak razmatraju procese i postavljaju jasne datume ili ti graničnike, pri tome neki, istina veoma rijetko, i sve rjeđe, tumače Hegelovo učenje o početku i kraju povijesti; a pogledi na Haldunovu Mukaddimu već su pravi raritet.
Mi, dakle, koji smo pohađali škole prije rata zapamtili smo rečenicu koja se pripisivala Gorkom „Čovjek, kako to gordo zvuči!. Ne zna se pouzdano da li ju je Gorki izgovorio ili se omakla kao greška nepoznatom štamparu. Tada su se, naime, u štamparijama slova slagala ručno. Gorki se već odavno više ne čita a ni slova se ne slagaju ručno; pa je za neke „ epohalne pogreške“ malo šansi.
Ne idem često na promocije knjiga, ne zbog toga što sam već odavno uvidio da i previše ljudi piše, kako je to primijetio jedan kniževnik; već zbog činjenice da mi se teško odvojiti od pogleda na plavetnilo Modraca, lišća na vjetru, ulica moga grada po kojima pod kišobranima i krošnjama visokih platana, prolaze prolaznici. Ti prizori, kao nikada do sada, podsjećaju me na Ž. Prevera (pažljiviji čitatelji znat će o kojoj se pjesmi radi; ili će saznati).
No, međutim, pozivnica u mom poštanskom sandučetu plijenila je pažnju. Bila je pisana rukom; krasnopisom, uz poštanske markice, kao nekada; prije rata; kada je nastala ona čuvena rečenica… Moj divni dragi prijatelj Akademik, prof. dr. Enver Mandžić, emeritus, pozvao me je na promociju svog djela KOLEKCIONARSTVO KAO SUDBINA. U galeriji koju je i utemeljio „Galeriji Mandžić“, 11. 11. u 11 sati i 11 minuta. Zna moj dragi Prijatelj da vrijeme neumitno teče. Pozivnica me obradovala. Dok sam se vozio prema Tuzli, putem uz obale Modračkog jezera, razmišljao sam o onoj rečenici Gorkog sa početka ovoga teksta; koji, eto, poprima, mislim, neke naznake ispovijesti.
Uz autora uvaženog Akademika Mandžića, u prepunoj „Galeriji Mandžić“, veoma nadahnuto su govorili promotori djela: Zlatko Dukić, Tihomir Knežiček i Faruk Ibrahimović. Shematski gledano djelo KOLEKCIONARSTVO KAO SUDBINA autora Akademika Envera Mandžića sastoji se od nekoliko poglavlja. Autor u prvom dijelu piše o fenomenu kolekcionarstva, motivaciji, nastanku pojedinih zbirki. Drugi dio Djela obuhvata autorov izbor iz bogatog fundusa; te su tu predstavljanje bogate i sadržajne zbirke kao što su: enciklopedije, geografski atlasi, raritetna djela, minijatura, numiznatika, vaga, fotoaparati, rijetki minerali, umjetničke zbirke… Djelo je bogato ilustrirano fotografijama iz zbirki kolekcije. Recenzenti djela bili su: Zlatko Dukić, Tihomir Knežiček i Osman Sinanović. Međutim suštinski gledano, radi se zapravo o pionirskom gorostasnom koraku u svijetu kolekcionarstva; ovo je zapravo i prva knjiga kod nas sa ovom tematikom. Jedan od promotara će s pravom primijetiti da se radi o Katalogu kolekcije koju je cijenjeni akademik skupljao cijeli život. I sam autor, akademik Mandžić će zapisati „Kolekcionarstvo je životna utrka sa vremenom“. Svojim ukupnim životnim djelom akademik Mandžić je neizmjerno zadužio naše društvo. Hvala uvaženi i dragi Prijatelju, PONOSNI SMO NA TEBE. /dr.sc Suadin Strašević/
