Aleksandar Aco Adamović bio je općenito omiljen čovjek i sugrađanin, poželjan u svakom druženju i razgovoru o minulom, sadašnjem i budućem
Aleksandar Aco Adamović rođen je 5. juna 1955. godine u Tuzli. Osnovnu školu Džemal Mandžić završio je u Tuzli kao i Srednju Građevinsku školu, a Istoriju umjetnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Preminuo je u 48. godini, 20. oktobra 2003. godine u Tuzli.
Kao likovni kritičar i istoričar umjetnosti priredio je više samostalnih i kolektivnih izložbi, kako tuzlanskih tako i bh. umjetnika.
Osnivač je i Bijenala umjetnosti minijature BiH u Tuzli, koji je 2001. godine otvoreno u BKC-u Tuzla, gdje je radio kao stručni saradnik. U njegovu čast uprličena je i specijalna nagrada Bijenala ”Aleksandar Aco Adamović”. Dobitnik je tuzlanske plakete. Cijeli svoj život posvetio je umjetnosti, značajno doprinoseći razvoju likovnog svijeta i stvaralaštva u Tuzli, BiH i van njenih granica.
Ostavština Ace Adamovića
Aleksandar Aco Adamović, umro je iznenada, uoči otvaranja Drugog Bijenala umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine 2003. godine – koje je sa suradnicima Bosanskog kulturnog centra Tuzlanskog kantona i tuzlanskim likovnjacima organizirao i stvarao.
”Osim što je znao odmjereno i kritički progovoriti o kulturi i umjetnosti, Aco Adamović bio je općenito – omiljen čovjek i sugrađanin, poželjan u svakom druženju i razgovoru o minulom, sadašnjem i budućem. Voljeli su ga umjetnici – slikari, kipari, arhitekti – bez izuzetka, ali i svi dobronamjerni i pozitivni ljudi, posebno Tuzlaci,” napisao je književnik Atif Kujundžić.
Poznati bh. književnik Atif Kujundžić napisao je sljedeće o ovom nezaboravnom tuzlanskom umjetniku:
”Krug njegovoga utjecaja u likovnom životu posebno, širio se s prolaskom vremena i njegovim prilježnim radom, žiriranjima, objavljivanjem tekstova u časopisima, predgovora i pogovora u knjigama, obraćanjem javnosti prilikom otvaranja izložbi i likovnih manifestacija, u medijima.
Aleksandar Adamović je imao lijepe i interesantne poglede na umjetnost, posebno arhitekturu i slikarstvo, a snažeći u sebi misao o interakcijskom odnosu između umjetnosti, urbanih prostora i ljudi, objavio je niz tekstova koji se mogu doživjeti pod zajedničkim naslovom: Čitanje grada.
Recimo ovdje i sada: kao Tuzlak, Adamović bio je intimno, senzibilno, racionalno i duboko potaknut na promišljanje tog problemskog pitanja. Tuzla je zbog nekontroliranog izluživanja kamene soli, odavno izložena tzv. fenomenu slijeganja tla i tako tonjenju urbanog dijela – samoga središta grada i njegovih arhitektonskih vrednota. Dakako, nije riječ niti o kakvom fenomenu, već o pukoj nebrizi i neuvažavanju upozoravajućih stručnih mišljenja, a zgrada po zgrada, pa i kvartovi su iz godine u godinu nestajali, usred grada se otvorila provalija ispunjena slanom vodom, koju su građani zvali pinga.
U novije vrijeme, doduše, pinga je pretvorena u tri panonska jezera i tako iskorištena kao turistička prednost grada Tuzla! Ali to je sasvim druga priča.”
Čitanje grada Aleksandra Ace Adamovića
U povodu desete godine od smrti i u znak sjećanja na Aleksandra Acu Adamovića 20. novembra 2013. godine promovisana je knjiga „Čitanje grada”. Riječ je o zbirci tekstova autora Aleksandra Ace Adamovića.
Pročitajte i ovo:
- Nedžad Verlašević – Nije mogao bez Slobode i Tuzle
- Franjo Leder – Kipar čija su djela uništena ali ne i zaboravljena
- Derviš Sušić tuzlanski pisac jedan od najboljih romansijera u historiji BiH
- Dragiša Trifković autor grba Grada Tuzla
- Gdje izaći u Tuzli TOP 10 mjesta
- Banja Ilidža Gradačac 10 razloga zašto posjetiti Banju Gradačac
- Ljeto u Tuzlanskom Kantonu: 10 destinacija za posjetiti